Grupa 1
Zadatci 1. – 3. odnose se na pjesmu Trideset godina putovanja Tina Ujevića.
Tin Ujević, Trideset godina putovanja
Anđele, pogledaj natrag kući
i plači;
no meni pusti da budem jači:
ja neću ući.
Mrzi me da gledam svoju mladost.
Mrzi me da me prošlost veže.
I u bijedi ima radost
što nema mreže.
Ja nemam mreže, ja nemam veže.
Ja gubim sebe desetljeća.
Ima u meni pomama cvijeća,
i još imam ravnoteže.
Čemu se vraćati na stara mjesta?
Ja mrzim groblja i starinu,
i cijenim svjetlo i širinu:
postoji cesta.
Imaju kuće stare i nove.
Tuđe.
Ja nemam kuće.
Ništa me ne zove.
Trideset godina putovanja,
brda prokletstva.
Bez posla i bez zanimanja,
bez sredstva.
Sotono, ne daj mi kući.
Anđele, plači.
Ja stradam, ja sam jači.
Ja neću ući.
Daj mi na kišu
i pusti
statui da čuva nišu,
da mene vampiri sišu,
da budu tusti.
I moje misli pišu.
Grupa 2
Zadatci 4. – 6. odnose se na ulomak iz Smrti Smail-age Čengića Ivana Mažuranića.
Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića
Kad se Ture navrtilo ovna,
Skinuše ga s osovine teške,
Navališe na siniju¹ pústa
I veljijem sasjekoše nožem.
Za gotovu sȍfru² posjedaše
Gladni Turci kano gladni vuci,
Ter plijen nokti razglabati staše.
Najprvi se Smail-aga maša,
Za njim Bauk, za njim Turci ini
Lijepijem redom vúkā u planini.
Namaknuše sȉmita³ bijela
I svakome po rakije plosku,
Ter se krijepe sȉmitom i mesom,
A žeženijem zalijevaju bijesom⁴.
Kad li aga odolio gladu
I bijes druzijem udvojio bijesom,
Planu opet kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se⁵, ne pogodit cilja,
Kamol’ slijepit mješte raje Turke,
Kamol’ da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano plamen živi,
A pak slugam: „Eto mesa dosti;
Bac’te raji oglodane kosti,
Bac’te kosti, spremajte pečenje,
Dok ve viknem, da gotovo bude.ˮ
Riknu aga, šetnu pod čadora.
Po’še sluge večer’ večerati,
Večerati, pripremat veselje,
Suhe slame i konopca tvrda,
Čijem će kadit neposlušnu raju,
Nogam uvis, glavom strmoglavce,
Obješenu o lipovu granu;
Čijem će kadit, čijem li zlato vadit
Gole iz raje, u kê kruha nema.
A što raja? – Što će raja tužna!
Zemlja ‘e tvrda, nebo je visoko;
Plačnijem srcem grozne sprave gleda,
Plačnijem srcem, al’ je suho oko.
Kada li se pripravile sluge,
Ne more im srce dočekati,
A najveće Ćor-Safere gamzi⁶,
Da zavikne aga Čengijiću:
„Hazur,⁷ momci, s krstom lipovijem,
Penjite ga na lipovu granu!ˮ
Dotle aga pod čadorom sjedi,
I š njim šaren Bauk vojevoda,
I Mustapa, pouzdan mu ćato⁸,
I ostalo glavnijeh Turaka.
Grupa 3
Zadatci 7. – 9. odnose se na biblijski tekst o Davidu i Golijatu.
Biblija
Tri najstarija Jišajeva sina bijahu otišla u rat za Šaulom; a ta trojica njegovih sinova koji bijahu otišli u rat zvahu se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, a treći Šama. David bijaše najmlađi. A tri najstarija bijahu otišla za Šaulom. – David je odlazio k Šaulu i vraćao se iz njegove službe da pase stada svoga oca u Betlehemu. A Filistejac izlazio svakoga jutra i večeri i postavljao se tako četrdeset dana. – A Jišaj reče svome sinu Davidu: „Uzmi za svoju braću ovu efu¹ prženoga žita i ovih deset hljebova i odnesi brže svojoj braći u tabor. A ovih deset sireva odnesi njihovu tisućniku². Propitaj se za zdravlje svoje braće i donesi od njih znak da si izvršio nalog! Oni su sa Šaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju protiv Filistejaca.ˮ
David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom čuvaru, spremi se i ode kako mu bijaše zapovjedio Jišaj. U tabor je stigao kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik. Izraelci i Filistejci svrstaše se u bojni red jedni prema drugima. David ostavi svoje stvari čuvaru opreme pa otrča u bojni red. Došavši zapita svoju braću za zdravlje.
Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivač (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) iziđe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste riječi kao prije. I David ih je čuo. A čim su Izraelci ugledali toga čovjeka, pobjegoše svi daleko od njega, i strah ih uhvati. Neki Izraelac reče: „Jeste li vidjeli onoga čovjeka što je izišao? A izišao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj će mu dati silno blago, i dat će mu svoju kćer, i oslobodit će od poreza njegov očinski dom u Izraelu.ˮ
¹ efa – mjerna jedinica za suhu tvar
² tisućnik – zapovjednik
Grupa 4
Zadatci 10. – 12. odnose se na ulomak iz Zločina i kazne Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
– ... Vaša vam je mama, dok sam još ja bio kod njih, započela pisati pismo. Kad sam stigao ovamo, počekao sam namjerice nekoliko dana i nisam vas pohodio, kako bih bio sasvim siguran da ste obaviješteni o svemu; ali sada, na moje čudo...
– Znam, znam! – progovori iznebuha Raskoljnikov u nestrpljivoj zlovolji. – Vi ste to? Mladoženja? Pa, znam... Dosta je!
Petar Petrovič se uvrijedi duboko, ali prešuti. Svom je silom htio brže dokučiti što li sve to znači. Časak potraje šutnja. (...)
– Veoma, veoma žalim što sam vas zatekao u ovakvu položaju – započne opet, teškom mukom prekidajući šutnju. – Da sam znao da bolujete, bio bih i prije došao. Ali, znate, brige!... Osim toga imam u senatu jedan vrlo važan odvjetnički posao. A i ne spominjem one brige kojima ćete se i vi dosjetiti. Vaše, to jest mamu i sestru, očekujem iz sata u sat.
Raskoljnikov se makne i kao da je htio nešto reći; na licu mu se ukaza uzrujanost. Petar Petrovič zastane, pričeka, ali kako nije ništa uslijedilo, on nastavi:
– ... Iz sata u sat. Našao sam im za prvo vrijeme stan...
– Gdje? – izrekne Raskoljnikov slabim glasom.
– Nije daleko odavde, Bakalejevljeva kuća...
– Ta je na Voznesenskom – upade u riječ Razumihin. – Ondje su na dva kata same sobe za iznajmljivanje, a drži ih trgovac Jušin; bio sam ondje.
– Jest, sobe...
– Strahovita gadarija, nečistoća, smrad, a i mjesto je sumnjivo: svašta se događalo; a i vrag bi znao tko sve stanuje ondje!... I ja sam ondje bio zbog jedne skandalozne zgode. Jeftino je, uostalom.
– Nisam, dabome, mogao sabrati tolike obavijesti, jer sam i sam novajlija – odvrati Petar Petrovič razdraženo – ali su ono dvije još kako čiste sobice, a jer je to na vrlo kratko vrijeme... Našao sam već pravi, to jest budući naš stan – obrati se on Raskoljnikovu.
Grupa 5
Zadatci 13. – 15. odnose se na ulomak iz Životinjske farme Georgea Orwella.
George Orwell, Životinjska farma
U dnu velike suše¹, na nekoj vrsti uzdignutog podija, Major se već bio udobno smjestio na svom slamnatom ležaju ispod fenjera koji je visio o gredi. Bilo mu je dvanaest godina i u posljednje se vrijeme prilično ugojio, ali je usprkos činjenici što mu očnjaci nikada nisu bili podsječeni, još uvijek imao izgled veličanstvene svinje, mudra i dobroćudna izgleda. Uskoro su počele pristizati druge životinje i zauzimati mjesta po vrstama. Prvo su stigla tri psa, Bluebell, Jessie i Pincher, zatim svinje, koje polegoše na slamu neposredno ispred podija. Kokoši su se smjestile duž prozora, golubovi su odlepršali na grede, a ovce i krave polijegale su iza svinja i počele preživati. Par teretnih konja, Boxer i Clover, došao je zajedno, hodajući polako i spuštajući vrlo pažljivo svoja golema kosmata kopita da ne bi povrijedili koju malu životinju što se možda skutrila u slami. Clover je bila krupna kobila majčinskog izgleda koja se približavala srednjoj dobi, i koja nakon četvrtog ždrebeta nikada više nije potpuno povratila prijašnju vitkost. Boxer je pak bio ogroman konj, visok preko sto osamdeset centimetara i snažan kao dva prosječna konja. Bijela pruga iznad njuške davala mu je ponešto priglup izgled; i zaista, njegova inteligencija nije bila prvorazredna, ali su ga svi poštovali zbog čvrstog karaktera i silne radne snage. Poslije konja dođoše Muriel, bijela koza, i Benjamin, magarac. Benjamin je bio najstarija životinja na farmi i imao je najgoru narav. Govorio je rijetko, a kada bi nešto i rekao, to bi obično bila kakva cinična primjedba – na primjer, znao bi reći da mu je Bog dao rep za tjeranje muha, ali da bi on radije živio i bez repa i bez muha. Od životinja na farmi jedino se on nikada nije smijao. Kad bi ga upitali zašto, odgovorio bi da se nema čemu smijati. Usprkos svemu, ne priznajući to otvoreno, bio je privržen Boxeru; njih dvojica obično bi zajedno proveli nedjelju na malom pašnjaku iza voćnjaka, pasući jedan pored drugog bez riječi.
¹ suša – štagalj, gospodarska zgrada u kojoj se čuva sijeno
Grupa 6
Zadatci 16. – 18. odnose se na ulomak iz Hamleta Williama Shakespearea.
William Shakespeare, Hamlet
KRALJ: Zar ne možete, putem zaobilaznim,
Iz njega izvuć zašto na se navlači
Pometnju, i grubo muči svoje mirne dane
Neobuzdanom, pogibeljnom mahnitošću?
ROSENCRANTZ: Priznaje da se rastrojenim osjeća;
Al nikako da kaže što je tome uzrok. (...)
KRALJICA: Je li vas lijepo primio?
ROSENCRANTZ: Kao savršen gospodin. (...)
Nesklon da pita, al na naša pitanja
U odgovoru rječit.
KRALJICA: Jeste li ga vabili
Na kakve zabave?
ROSENCRANTZ: Da, gospo; desilo se da smo neke glumce
Na putu stigli. O njima mu pričasmo,
I činilo se da pokazuje veselje
Što to čuje. Glumci su negdje tu u dvorcu,
A mislim da su već i nalog dobili
Da noćas pred njim glume.
POLONIJE: To je istina.
I molio me je da vaša veličanstva
Pozovem da taj komad slušaju i vide. (...)
(Izlaze Rosencrantz i Guildenstern.)
KRALJ: I vi nas ostavite,
Gertrudo mila; jer smo tajno poslali
Po Hamleta da bi se, kao slučajno,
Tu našao s Ofelijom.
Njen otac i ja – zakoniti uhode –
Povući ćemo se da, videć neviđeni,
Prosudit uzmognemo o tom susretu
I saznati po njegovu ponašanju,
Je li to, ili nije, tuga ljubavna
Od koje tako pati.
KRALJICA: Ja ću vas poslušati. –
A što se tiče vas, Ofelijo, željela bih
Da je časna ljepota vaša sretan uzrok
Tog Hamletova divljanja. (...)
OFELIJA: O, kamo sreće!
(Odlazi Kraljica.)
POLONIJE: Ofelijo, tuda šetaj. – (Kralju.) Molim, gospodaru,
Tu skrijmo se. – (Ofeliji.) Ti čitaj ovaj molitvenik,
Tako da izgled pobožnosti oboji
Tvoju samoću. – Često krivo činimo –
I to je dokazano – kad s licem svetosti
I djelom pobožnim, mi zašećerujemo
I samog vraga.
KRALJ (za se): Da, to je živa istina!
Kako taj govor ljuto šiba moju savjest!
Droljino lice, premazano ličilom,
Pod bojom što ga krasi nije ružnije
Nego je zločin moj pod lažnom mojom riječi.
O, teški terete!
Grupa 7
Zadatci 19. – 21. odnose se na Tiresijinu repliku iz Antigone Sofokla.
Sofoklo, Antigona
Tiresija
Al’ ì ti dobro znaj da kola sunčeva
Optrčat neće više nebo mnogoput,
A ti ćeš sam od svoje krvi vratiti
Mrtvaca jednog mrtvacu za naknadu.
U donji svijet si s gornjeg dušu poslao
I sramotno je živu ù grob strpao,
A mrtvu opet ovdje ne daš, bozima
Da donjim ode, već bez grobne posvete
Tu držiš ga; al’ tebi on ne pripada
Nit’ gornjim bozima, već ti im prkosiš.
Stog nà te strašne osvetnice vrebaju,
Erinije, bič Hadov i svih bogova,
Te ista će i tebe stići nevolja.
I pazi da li ì to srebrom potkupljen
Sad govorim. Jer uskoro odjeknut će
Muškaraca i žena dvorom jauci.
Ko neprijatelji se dižu gradovi
Jer leševe im rastrgane proždriješe
Il’ psi il’ zvjerad ili ptice krilate
Što kleti smrad u sveti grad nam donose.
U srdžbi – jer me vrijeđaš – takvu strijelu ti
Ko strijelac točno ù srce odapeh ja
A vatri njezinoj umaći ne možeš.
A ti nas, sinko, vodi našoj kući sad
Da gnjev svoj on na mlađima iskaljuje
I jezik mirniji a misli zdravije,
No što su ù njeg sad, nauči gajiti.
(Tiresiju odvede dječak.)
Grupa 8
Zadatci 22. – 24. odnose se na tekst U zemlji čaja Davora Rostuhara.
Davor Rostuhar, U zemlji čaja
Nakon 17 dana u Istanbulu već su nas žestoko svrbjeli tabani. Sjeli smo na vlak i otišli u Ankaru. Nismo mogli cijelu Tursku proći biciklom samo iz jednog razloga. Viza za Siriju određivala nam je da do 25. siječnja, moramo ući u zemlju, a tome je nedostajalo još desetak dana. Odlučili smo od Istanbula do Ankare otići vlakom, a dalje, preko Kapadokije, dokuda stignemo biciklima. Mislili smo da će nas na centralnoj turskoj visoravni čekati najveća zima, ali nije bilo tako. Temperatura je bila ustaljena na ‒10 °C, a na to smo već navikli. Vozeći taj predio, cijelo vrijeme smo u daljini gledali 3916 metara visoku planinu Mt. Erchiyas. Nažalost, od uspona na nju, morali smo odustati. Isto se dogodilo i s Olimpom u Grčkoj. Još u programu puta, koji je bio čisto formalnog i okvirnog karaktera, stajala je ideja o usponu na te dvije planine. Ista stvar spriječila nas je u oba slučaja: hladnoća preko ‒30 °C, par metara snijega i loše vrijeme s prejakim vjetrovima. Na Mt. Erchiyas trebali smo ići sa turskim prijateljem, alpinistom, koji dobro poznaje tu planinu, ali je čak i on rekao da su uvjeti preopasni. Stoga smo odustali, a snijegom pokriveni vrh te vulkanske planine cijelim nas je putem pratio i izazivao. Možda neki drugi put. (...)
Iako je Kapadokija jedna od glavnih turističkih destinacija Turske, ona je još uvelike neistražena i autohtona. Većina podzemnih gradova i bizantinskim freskama oslikanih crkvenih i samostanskih zidova još uvijek nije otkrivena, a lokalno stanovništvo već stoljećima živi u davno isklesanim stanovima u stijenama. Mi smo opet doživjeli jednu pozitivnu stranu zime. Nema turista! Zima je odlična za putovanje na turistička mjesta, jer nema dosadne gužve koja kvari svaku atmosferu, a i cijeli predio je obučen u novo, snježno ruho.
Grupa 9
Zadatci 25. – 27. odnose se na tekst Robotski brodovi bez posade.
Robotski brodovi bez posade
Iako su brodovi najstarije ljudsko tehničko prijevozno sredstvo, robotizacija brodova dolazi na kraju robotizacije transporta. Unatoč ranoj pojavi Teslina brodića iz 1898. godine, suvremeni robotizirani automobili i letjelice pretekli su pojavom i primjenama plovila. Iznenađuje, primjerice, koliko malo je ulagala agencija američke vojske za razvoj, DARPA, u autonomna plovila u odnosu na bespilotne letjelice i automobile. Ako stvari sagledavamo samo iz perspektive dosegnute razine tehnorazvoja, čini nam se da je posrijedi povijesni paradoks. Međutim, postoje vrlo važni razlozi zbog čega su se tek nedavno pojavili prvi pokusni brodovi bez posade s jasnim namjenama.
Razloga za robotizaciju pomorstva je mnogo. Pomorski kruh prema tradiciji ima sedam kora, pa bi težina i opasnost moreplovstva trebale biti dovoljan razlog za robotizaciju. Ali bilo je to i jedno od najromantičnijih zanimanja. Kao što su, uostalom i brodovi uvijek zauzimali posebno mjesto među čovjekovim pomagalima. Zbog mitske privrženosti čovjeka moru i plovidbi i odnos ljudi prema brodovima je poseban. Do mjere da se tvrdi kako se ploviti mora, a živjeti ne (mora). Kod brodova bez posade ta antička poslovica kao da nema smisla. Ipak i brodovi roboti bez posade i kormilarskog kola na mostu imaju kapetana. Samo je on danas daleko od broda negdje za pultom nadzorne stanice.
U globaliziranom svijetu ogromnih tankera, glomaznih plovećih hotela kruzera ili nosača aviona veličine otoka zanimanje mornara nije više opasno pa ni teško. Uvođenjem suvremenih navigacijskih sredstava i automatiziranih pomagala za nadzor stanja broda plovljenje je postajalo sve više proceduralan posao. Zbog toga je na sve većim brodovima sve manje mornara. Presudan razlog za robotizaciju je, dakle, tržišno natjecanje brodarskih kompanija i cijena plovidbe. Brodska posada postaje načelno nepotrebna i realno skupa. Robotika pomorstva bavi se brodovima bez ljudi, autonomnim plovilima.
Grupa 10
Zadatci 28. – 30. odnose se na tekst Čaj.
Čaj
Čaj je zdravi napitak u kojem ima puno ljekovitih sastojaka bilo da su u pitanju antioksidansi ili vitamini. Dok će neki čajevi pomoći sniziti kolesterol i krvni tlak, drugi će izbaciti otrove iz tijela. Skuhajte omiljeni napitak kako treba i iskoristite njegove prednosti za bolje zdravlje cjelokupnoga organizma. Slijedite ova pravila i uživajte u savršenome okusu raznih vrsta čajeva. Vrijeme je da pristavite vodu...
Za kuhanje čaja upotrebljavajte svježu hladnu vodu kako bi se u potpunosti otpustila aroma iz listića čaja.
Zeleni je čaj napitak koji mnogi vole popiti jer ima brojna ljekovita svojstva. Želite li iskoristiti njegove sastojke, pazite da temperatura vode bude između 70 i 80 °C. To ćete najbolje znati tako što ćete vodu nakon što proključa ostaviti nekoliko minuta da se hladi.
Listiće držite u vodi 3 minute i nakon toga napitak procijedite. Ako ne želite smanjiti djelovanje zelenoga čaja, najbolje je izbjegavati dodavanje šećera.
Crni čaj pripremite na 100 °C. Držite ga poklopljenim do 5 minuta i nakon toga procijedite. Želite li obogatiti okus, dodajte malo smeđega šećera.
Za bijeli je čaj važno da optimalna temperatura bude oko 70 °C, što znači da vodu nakon što proključa ostavite 5 minuta sa strane kako bi se mogla sniziti njena temperatura.
Držite ga poklopljenoga u vodi najviše 5 minuta i nakon toga procijedite. Za to će vrijeme antioksidansi izaći na površinu te će imati bolji učinak na organizam. Kako ne biste smanjili njihovo djelovanje, pijte ga bez šećera.
Bez obzira na vrstu čaja na kraju ga promiješajte kako bi imao konzistentan okus. Čaj ima najbolji okus ako ga se pije iz porculanske šalice pri temperaturi od 60 °C. Na okus čaja također mogu utjecati i vanjski faktori poput vlažnosti zraka, svjetlosti ili topline. Nakon otvaranja čuvajte ga na suhom, tamnom i hladnome mjestu.
Grupa 11
II. Književnost — zadatci bez polaznoga teksta (31. – 55.)
Grupa 12
III. Jezik — zadatci 56. – 80.