Grupa 1
Zadatci 1. – 3. odnose se na Petrarkin Kanconijer.
Francesco Petrarca, Kanconijer
III.
Dan je bio takav, da su sunca traci
pomračili se, rad smrti svog tvorca,
kad ja uzet bijah, te ko slaba borca
sjaj očiju vaših u ropstvo me baci.
Ni mislio nisam, da se branim tada
od Amorovih udaraca; bio
bezbrižan ja sam, al` zabugario¹
odmah sam potom sred općega jada.
Bez oružja Amor na nišan me uze,
s otvorenim putem od oka do grudi,
oka, kojim teku samo gorke suze.
Časno baš nije bilo me prokazat,
te bez oružja me nastrijelit sred ljudi,
a vama s oružjem luka ne pokazat.
¹ zabugariti – tužno zapjevati
Grupa 2
Zadatci 4. – 6. odnose se na ulomak iz Odiseje Homera.
Homer, Odiseja
Tako im reče, i svȅ ih bljedoća osvoji i strah,
Svaki se ògledā, kud će utèći od smrti pr’jeke.
Samo Eurìmah riječ ovako prihvati njemu:
„Ako si Itačanin Odisej te kući si došo,
Onda govoriš pravo, Ahejci činjahu sve to,
U kući radiše mnoga bezakonja, na polju mnoga.
Ali mrtav već leži Antìnoje, koji je krivac
Svemu, što radilo se, i sviju djela je uzrok;
Nije ženidbe on tolìkō tražio željno,
Nego je mislio drugo, al’ nije mu dao Kronìōn,
Itakom uređenom u duši svojoj je htio
Vladati sam i u zasjedi tvog pogubiti sina,
Ali je eno ubit po pràvici, à tī se sada
Smiluj čeljadi svojoj; u tvojoj što se je kući
Izjelo, ispilo što se, u narodu sve ćemo tebi
Naknadit, ì još napóse na náplatu tebi će svaki
Dati za volova dvaest i mjedi i zlata, dok srce
Tvoje se smiri, a dotle ljutini ti zamjere nema.”
Mrko pogledav njega Odisej dosjetljivi reče:
„Očevinu, Eurìmaše, svu da dade mi svaki,
Što je tko ima, pa jošte i drȕgō da tome dodade,
Od krvi svojih ruku ni onda ustegnuo ne bih,
Prije nego se za sva za nedjela osvetim proscem.
Sada vam ostaje samo il’ borit se sa mnom il’ bježat.
Ne bi li smrti i Keri utèći mogao koji,
Al’ vam prijekoj smrti ni jednom ne velim utèći!”
Grupa 3
Zadatci 7. – 9. odnose se na ulomak iz Zlatarova zlata Augusta Šenoe.
August Šenoa, Zlatarovo zlato
U dvorištu regnikolarnoga¹ doma u kraljevskom gradu Zagrebu bijaše neobično živo. Oko dugačkoga zelenoga stola na kojem stajahu debele knjižurine, papir, crnilo i šarena škrinja sa sloboštinama² kraljevine, vrvjela sila poslanika saborskih sve u bogatim dolamama³ iskićenim srebrom i zlatom, sve pod kalpacima⁴ na kojima blistaše biser i dragulj, a o boku okovane sablje. Pjeneznik⁵ Mijo Konjski zbijao šale sa majušnim gospodinom sucem Matom Crnkovićem iz Crnkovca, frčući svejednako velike plave brkove. Varaždinski poslanici Gašpar Druškoci i Ivan Zaboki zaokupili gospodina Petra Ratkaja Velikotaborskoga te mu pripovijedaju vrlo krupnim jezikom kako gospodin Mate Keglević pod silu otimlje i ubija kmetove. Gospodin Ratkaj, pogladiv si crnu bradu, čudi se tomu nasilju i spominje mimogred da je Mate Keglević veliki prijatelj bivšemu banu Draškoviću. Gospodin Niko Alapić Kalnički, banov brat, skupio je oko sebe jato kalničkih plemića seljaka i kuje svoga brata bana u zvijezde. Prečasni prepošt⁶ Niko Želnički klanja se udvorno mladomu gospodinu Stjepku Tahu, plavokosu mladcu, a kradomice namiguje Franji Stolnikoviću koji se tvrdo zavjeruje seoskim plemićima iz Moravča da će ih pred stališima braniti radi zuluma⁷ Hallekovih vojnika. Podalje stoji žilav starac od šezdeset godina, crnih žarkih očiju i malih brkova, u plavetnoj dolami – Blaž Pogledić, župan turopoljski, i razgovara živo sa čovjekom visokim, suhim, odjevenim u mrke haljine – sa literatom Ivanom Jakopovićem – poslanikom plemenitoga varoša zagrebačkoga. A sam u kutu mrk – zamišljen sjeđaše, upirući se o svoju široku sablju, gospodin Gregorijanec Medvedgradski. I navali plemstvo sve više i više govorkajući, vičući, zvekećući, a gdjegdje među plemstvom pokoji časni gospodin u crnoj dugačkoj halji.
Grupa 4
Zadatci 10. – 12. odnose se na ulomak iz Patnja mladog Werthera Johanna Wolfganga Goethea.
Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera
18. srpnja
Što bi, Wilhelme, našemu srcu bio svijet da nema ljubavi? Što je laterna magica¹ bez svjetla! Čim staviš u nju žižak, pokazuju se na bijeloj plohi najšarenije slike! Pa ako to nisu ništa drugo no prolazni fantomi², ipak nas usrećuju pa kao bodri dječaci stojimo pred ovim čudom ushićeni.
Danas nisam mogao k Lotti, zadržalo me društvo kojemu nisam mogao izmaći, što da se radi? Poslao sam joj svoga slugu da bih oko sebe imao nekoga koji je došao u njezinu blizinu. Kako sam ga nestrpljivo čekao i kako sam se obveselio kad sam ga na povratku ugledao! Samo da ga nisam obujmio i poljubio, no bilo me stid.
Priča se o bononskom kamenu, kad ga staviš na sunce, privlači sunčane zrake pa noću još neko vrijeme svijetli. Toga sam se sjetio kad sam ugledao momka. Osjećaj da su njezine oči počivale na njegovu licu, njegovim dugmetima na kaputu, na ovratniku surtouta³ učini mi ove stvari nekako svete, nekako vrednije! U taj mah ne bih tog mladića dao ni za tisuću talira. Bilo mi je tako ugodno u njegovu društvu. (...)
24. srpnja
(...) Nikada nisam bio sretniji, nikada moje osjećanje prirode, sve do kamenčića ili travčice, nije bilo potpunije i prisnije, a ipak – ne znam kako bih se izrazio – moja sposobnost predočivanja tako je slaba da pred mojom dušom sve pliva i pluta pa ne mogu zahvatiti ni jedan obris. No sve mislim: da mi je gline ili voska, nešto bih dobro uobličio. Uzet ću doista gline te mijesiti i mijesiti pa makar se rodili i kolači!
Tri puta sam počeo Lottin portret i tri puta sam se osramotio. To me naljutilo, to više što sam prije nekog vremena vrlo dobro pogađao sličnost. Onda sam izrezao njezinu siluetu, pa neka mi to bude dosta.
¹ laterna magica – uređaj za optičku projekciju
² fantom – duh, prikaza, slika u glavi
³ surtout – vrsta muškoga kaputa
Grupa 5
Zadatci 13. – 15. odnose se na ulomak iz Romana portreta (1616.) Ksavera Šandora Gjalskoga.
Ksaver Šandor Gjalski, Roman portreta (1616.)
Evo što sam našao u rukopisu o brezovičkom portretu: Pod konac šesnaestoga vijeka doselio se u Veneciju hrvatski velikaš knez Blagaj. Iz domovine je morao otići jer su mu Turci popalili gradove i sela, podanike što podavili što u ropstvo odveli, zemlje posvojili, a što je od njih preostalo u gornjim stranama kraljevine, izgubio je tako što je gradačka komora posjela ta imanja u ime obrambenih obzira i ondje svoje vojnike, vlaške bjegunce, nastanila. Blagaj ostade gotovo bez svega. U toj svojoj nevolji uteče se rodu svoje žene, rođene Mlečanke iz moćne obitelji Morosina. Rođaci ga ovi pozovu u Veneciju i tu mu dadu u jednoj od manje sjajnih palača na Rialtu priličan stan, pomažući ga također novcem, koliko im dopuštaše njihov veliki imutak pored silno raskošna života.
Ponosni je hrvatski gospodin trpio stoga mnoge i premnoge muke, no tješio se da je tek začas došao ovamo. Ali – što je jednom izgubio, sve je govorilo da je izgubio zauvijek. Turci ostali u zaposjednutim stranama, a protiv komore nije uspio nikako, premda su ga u tom pomagali i hrvatski staleži i redovi.
Tako je prošla i petnaesta godina otkada je otišao iz domovine. Ali za dugih tih godina jenjala je i silno popustila pripomoć rođaka, te je Blagaj imao svaki dan gorih neprilika. Njegova je radost bila i njegova najveća briga. Imao je naime devetero djece. Najmlađe bijaše njegovo osobito ljubimče, a bila je to kćerka Marjeta. Kad je navršila svoju šesnaestu godinu, bila je tako izvanredne ljepote da ju je jedan od najslavnijih tadašnjih slikara umolio neka mu sjedi za portret, i dogotovivši sliku, pokloni je ocu s molbom ne bi li smio „divno ovo liceˮ upotrijebiti za svoje remek-djelo koje je imao izraditi za francuskoga kralja. Gdje god bi se Marjeta pokazala, svagdje je usplamtila srca i mladih i starih ljudi. Opći glas je bio, tko jednom Marjetu vidi, da je neće nikada više zaboraviti.
Grupa 6
Zadatci 16. – 18. odnose se na ulomak iz Antigone Sofokla.
Sofoklo, Antigona
Izmena
Jao meni! Promisli, o sestro, kako nam
Preminu otac omražen i preziran!
Sam sebe krivcem zločina je otkrio
I zato si je oba oka izbio.
Pa mati mu i žena – ista osoba –
Pletènom omčom skonča život sramotno.
I treće, brata dva u jedan sebe dan
Pogubiše, smrt svojom rukom jadnici
Istovremeno jedan drugom zadaše.
Sad same nas dvije ostasmo i najgora
Još smrt nas čeka ako protiv zakona
Mi pogazimo volju il’ vlast kraljevsku.
Na umu treba imati da žene smo:
S muškarcima se ne možemo boriti;
Pa onda jači nama zapovijedaju
Te slušat nam je to i òd tog mučnije.
Ja, dakle, molim one što pod zemljom su
Nek’ oproste jer evo sila priječi me;
A poglavare slušat ću. Jer raditi
Što snage prelazi baš nije pametno.
Antigona
Nit’ tražim tvoju pomoć, nit’, da pristaneš,
Prihvatila bih još da ti mi pomogneš.
Al’ sudi kako hoćeš; ja ću onoga
Sahranit: za to čast je meni umrijeti
Jer draga s njim ću dragim mrtva ležati
Učinivši svet grijeh. Ta dulje sviđat se
Ja svijetu moram onom nego ovome
Jer ondje dovijek ću počivati. A ti,
Kad tako misliš, božji zakon pogazi!
Grupa 7
Zadatci 19. – 21. odnose se na ulomak iz Hamleta Williama Shakespearea.
William Shakespeare, Hamlet
MARCEL: No, sjednimo; i nek mi kaže taj tko znade,
Zašto te iste brižljive i stroge straže
Svaku noć muče podanike ove zemlje;
Zašto se dnevno liju brončani mužari¹,
A ratna sprema nabavlja iz strane zemlje.
Što brodograditelje tako bolno kinje
Da nedjelju ne luče od radnoga tjedna?
Što nam to svima prijeti, da ta znojna žurba
Sad čini noć u trudu supatnicom danu?
Tko mi to može sve objasniti?
HORACIJE: Mogu ja;
Il bar se tako šapće: Bivšeg našeg kralja
Čiji nam lik se upravo pojavio,
Kralj norveški je Fortinbras, kao što znate,
Podboden na to ponosom surevnjivim²,
Na dvoboj izazvao; tu je hrabri Hamlet –
A takvim ga je cijeli svijet naš cijenio –
Smaknuo Fortinbrasa; koji, po ugovoru
Zapečaćenu zakonom heraldike³,
Sa svojim izgubi životom posjede
I svoje zemlje sve u korist pobjednika;
Nasuprot tome, odgovarajući dio
Založio je i naš kralj, a taj bi zalog
U nasljeđe Fortinbrasu pripao,
Da je ostao pobjednikom, kao što je,
Po sadržaju istog ugovornog člana,
Njegov dijel Hamlet dobio. Mladi Fortinbras,
Neiskušane srčanosti pun, i žestok,
Po rubovima Norveške je amo-tamo,
Za samu hranu, pokupio družbu divljih
Pustòlova za neki pothvat koji stavlja
Na kušnju hrabrost; a taj ide samo za tim –
I našim gospodarima je posve jasno –
Da silom nas i uvjetima prinudnim
Primora da mu povratimo one zemlje
Koje je njegov otac tad izgubio.
A to je, mislim, razlog te pripravnosti
I uzrok ove naše straže, glavni povod
Za svu tu vrevu i taj metež diljem zemlje.
¹ mužari – topovi
² surevnjiv – koji je pun zavisti, ljubomoran, zavidan
³ heraldika – znanost o grbovima
Grupa 8
Zadatci 22. – 24. odnose se na tekst Teorija neobrazovanosti Konrada Paula Liessmanna.
Konrad Paul Liessmann, Teorija neobrazovanosti
Omiljenoj tezi da živimo u informacijskom društvu i na taj način u društvu znanja može se, doduše, posve opravdano suprotstaviti teza da živimo u „dezinformacijskom društvu”.
Hegel je jednom formulirao da poznato nije „spoznato zato što je poznato”. Sa znanjem i spoznajom informacije još nemaju veze. Među brojnim definicijama informacije možda je još uvijek najrazvidnija ona koju je formulirao američki teoretičar sistema Gregory Bateson: informacija je „bilo koja razlika koja prilikom nekog kasnijeg događaja stvara razliku”.
Pred opnom ovog pojmovnog određenja odmah biva jasno zašto je za opis našega društva pojam dezinformacijsko društvo znatno prikladniji od pojma informacijsko društvo. Porast informacijskih i komunikacijskih mogućnosti, to puko mnoštvo dojmova, tonova, brojki i slika skrivenih pod krinkom informacije, koje danas zapljuskuju prosječnog gradskog žitelja, vodi k tome da se razlike najprije pomute, a ako ipak postanu vidljive, tada s obzirom na neki kasniji događaj više ne tvore nikakvu razliku, jer se iz kapacitetskih razloga mogu opažati samo periferno, ili ih u pravilu smjesta valja iznova zaboraviti.
Provjerimo li takozvane bezbrojne informacije što ih – također pod službenim naslovom „Vijesti” – suvremeni čovjek konzumira tijekom dana, propitujući u kolikoj mjeri nakon toga uslijedi neka radnja koja bi bez vijesti izostala, biva savršeno jasno da većina tih takozvanih vijesti nisu nikakve vijesti, dok su vijesti koje tvore razliku te zbilja nešto imaju priopćiti rijetke, pa ih stoga u pravilu tek valja mukotrpno isfiltrirati. Što se tiče redovitih večernjih televizijskih vijesti, postoji, uostalom, samo jedan blok koji doista prenosi informaciju relevantnu za blisku budućnost gotovo svakoga gledatelja, pa stoga uistinu ima značenje: vremenska prognoza. Sve drugo, ma kako bilo ozbiljno, u pravilu je zabava.
Grupa 9
Zadatci 25. – 27. odnose se na tekst Jezik ljubavi Davora Rostuhara.
Davor Rostuhar, Jezik ljubavi
Ima li ljubavi tamo gdje nema riječi za ljubav?
Antički Grci imali su puno više riječi za ljubav nego što ih mi danas imamo u većini modernih jezika, ali nijedna se zapravo ne odnosi na ljubav koju mi istražujemo. Philia je najcjenjenija vrsta ljubavi, ljubav prema članovima obitelji i prema državi, više prijateljska ljubav nego ljubav zaljubljenog dvojca. Eros označava seksualnu strast, požudu, ljubav prema vanjskom, fizičkom. Grci su cijenili ljepotu, ali nisu eros uvijek smatrali pozitivnim – štoviše mislili su da može biti opasan jer čovjeka može lišiti samokontrole. Aristotel je rekao da eros prerastamo u mladosti, a u zreloj dobi odnose, pa i brak, baziramo na philiji, dok je Platon rekao da se eros i philia međusobno nadopunjuju i rastu jedno iz drugoga. Agape je nešto poput bezuvjetne ljubavi, ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat, ali ona se više odnosi na ljubav prema bogu ili božju ljubav prema čovjeku. Pragma je pragmatična, zrela ljubav zasnovana na kompromisima, trudu i zajedničkim interesima. Ludus je zaigrana, nezrela ljubav, flertovska, mladenačka. Storge je neka vrst empatije, usmjerena najčešće prema roditeljima ili djeci. Philautia je ljubav prema sebi, xenia prema gostu, philantropia prema čovjeku, čovječanstvu... (...)
Ljudi s kojima smo pričali nekad su pod ljubavlju podrazumijevali samo onu vatrenu fazu intenzivne zaljubljenosti, nekad su taj termin koristili da opišu onu erotsku, seksualnu dimenziju ljubavi, a nekad onu dublju privrženost koja dolazi u kasnijim stadijima odnosa. Nekad su ljubavlju smatrali odnos pun poštovanja, nekad su je mistificirali kao božansku silu, nekad su je poricali kao apstraktan pojam koji smo izmislili...
Kad je riječ o konkretnim konceptima kao što su pas, nož, stablo ili voda, tu ne može doći do prevelikog nerazumijevanja ili pretjerano različitih tumačenja. No, kad je riječ o apstraktnim pojmovima kao što su bog, domovina, normalno, prirodno, pravda ili ljubav, tu se u pravilu razilazimo u značenju i razumijevanju jer razni ljudi apstraktnim pojmovima pripisuju razna značenja.
Grupa 10
Zadatci 28. – 30. odnose se na tekst Plodored kao sistem biljne proizvodnje.
Plodored kao sistem biljne proizvodnje
Plodored kao sistem biljne proizvodnje koji se na oranicama obvezno mora primjenjivati predstavlja pravilnu izmjenu usjeva, prostornu i vremensku, na proizvodnim površinama. Ratarske i povrtlarske kulture ne bi se smjele neprestano uzgajati na istoj površini jer se u tlu nagomilavaju štetne tvari, uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi, a hraniva iz tla troše se jednostrano i nepravilno. Zbog svega navedenog potrebno je sastaviti dobar plodored, odnosno isplanirati prostornu i vremensku izmjenu ratarskih i povrtlarskih kultura, uzimajući u obzir pripadnost pojedine vrste određenoj biljnoj porodici jer se štetnici i uzročnici biljnih bolesti mogu javljati na različitim biljnim vrstama unutar neke porodice.
(...)
Osim toga potrebno je uzeti u obzir i izmjenu kultura s različitom dubinom korijena te izmjenjivati kulture s različitim potrebama za vodom i hranivima. Sastaviti dobar plodored sa svim elementima kao što su ophodnja, plodosmjena i odmor tla nije baš jednostavno jer treba odabrati najpovoljniji način gnojidbe i obrade tla, kulture i sorte, vrijeme sjetve, sadnje i berbe, kao i načine njege usjeva. Ako se ista vrsta uzgaja često ili uzastopno na istoj površini, dolazi do smanjenja uroda i kvalitete, do povećanja izvora zaraze bolestima i štetnicima, do povećanja jednogodišnjih i višegodišnjih korova specifičnih za svaku kulturu. Kod čestog natapanja i orošavanja povrća narušava se mrvičasta struktura tla i ubrzava mineralizacija humusa pa tako kulture koje troše puno vode, kao rajčica, paprika, krastavci i kupusnjače u dobrom se plodoredu izmjenjuju s korjenastim, lukovičastim biljem i mahunarkama, koje ne treba puno zalijevati. Prema tome se kao dobre pretkulture preporučuju:
• za rajčicu: mahunarke i korjenasto povrće
• za papriku: korjenasto povrće i višegodišnje trave
• za kupusnjače: krumpir, rajčica, paprika, mahunarke, korjenasto povrće
• za korjenasto povrće: rajčica, paprika, krastavac, mahune
• za grašak i mahune: rajčica, paprika, krumpir
• za krastavce i lubenice: paprika, rajčica, krumpir i trave
• za luk: paprika, lubenice, pšenica.
Grupa 11
II. Književnost
Zadatci bez polaznoga teksta.
Grupa 12
III. Jezik
Zadatci višestrukoga izbora.