Grupa 1
I. Čitanje
Zadatci s polaznim tekstom.
Zadatci višestrukoga izbora.
U zadatcima višestrukoga izbora od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Točan odgovor donosi jedan bod.
Zadatci od 1. do 30. odnose se na polazne tekstove.
August Šenoa, Prijan Lovro
Lovro je dakako od svega toga malo razumio. Znao je da ide u velik grad kumu. I veselilo ga. Al kad je vidio kako je iz majčinih očiju udarila kiša, svilo mu se oko srca pa udri i on plakati. Nu otac otkinu sinka od majčine grudi te povede Lovru kumu zvonaru.Tu je dakako drukče bilo. Kad je Lovro vidio velike kuće, silu ljudi, visoke tornjeve, kad su mu prvi put zagrmile velike orgulje, razigra mu se mlado srce preko reda. Nije se Lovro plašio kao drugi seoski dječaci. Hitra mu pamet primila se brzo svega. Dadoše mu i knjige. Eto veselja. Po vas dan sjedio maličak u školi, samo večerom zvonio bi mjesto kuma „Zdravomarijuˮ. Ne bijaše mu to dužnost, to bijaše njegovo pravo kojim se je ponosio.Uz glasove zvonova, razlijegajućih se u daleki svijet, kanda se okrilio Lovrin duh prezajući sve dalje i dalje. Za ono doba dočepala bi se slave školske samo gospodska djeca; ta kako da ne budu pametna, dobra, kad su gospodska, mišljahu učitelji. Seljačko bokče1, ne znajući ni zapeti njemački, moralo se stisnuti u kut ma i kako pametno bilo. I Lovro bijaše takvo bokče, al se on nije dao. Mali taj bokčić oborio oštrim umom, zrelim i smjelim sudom utoliko predsude svoga doba da mu se učitelji čuđahu, gospodska djeca klanjahu, da, neki učitelj reče o njem: „Nad glavom toga dječarca sjaji vatreni jezik Svetoga Duha.ˮ Svaki zavod ima đaka koji se i poslije spominju kao neobičan pojav. Takov bijaše i Lovro. Nu dosta o tom đakovanju. Svršiv srednje škole, znao je Lovro više nego većina njegovih učitelja, pa ako je nekad majčica mu mislila da će joj sin dočekati župničku slavu, tvrdili su sad i pismeni ljudi da će jamačno postati mladim kanonikom. Dođe hora da se Lovro zapopi. Srce ne kucaše mu veselo; žarkomu srcu mladića bijaše i svijet preuzan, prezalo ono preletit preko svijeta, više svijeta, a ovamo ustadoše kidat ga od svijeta, zatvorit ga u sebe. Ima duša mirnih krotkih, pobožnih u kojih je snage da metnu sav svoj život na oltar božji, a da ne požale nikada žrtve. Al ne bijaše Lovro tolik junak. U njem je sve kipilo, vrilo, plamtilo. Bijaše preslab da si sam slomi krila. A ipak se dao zapopiti. Navukoše mu crnu halju, obrijaše tjeme. Neizmjerna žalost osvoji mu srce. Pamet bludila mu u sumraku. Crna haljina činjaše mu se oklopom orijaša na prsima patuljka. Al junački sprezao on svoje jade, zakopao ih na dnu srca svoga. Nu ne bijaše to junačtvo oduševljena ratnika koj plamnim srcem srće u boj; bijaše to nijema odvažnost vojnika koj, prisiljen nositi pušku, mirno izlazi pred neprijatelja, ne mareći hoće li ga probosti sablja il sa zemljom sastaviti zrno. A tko ga je silio na to neželjeno zvanje, na taj sveti, za njega preteški jaram? Tko me sili? upitao bi se često i sam Lovro. Ta nitko, baš nitko. A zašto da ne raskinem svetih veriga2? Sililo ga, silio posmijeh majčin, majčine suze radosnice. Pred tim osmijehom nabranog starog lica, pred tim sjajnim biserom spalo mu sve junaštvo na ništa.1 bokče - mali siromah2 verige - okovi
Grupa 2
Pozorno pročitajte polazni tekst (drugi tekst) i riješite 6., 7., 8., 9. i 10. zadatak.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
Međutim, ovoga puta, bojazan od susreta sa svojom vjerovnicom prenerazi čak i njega samoga kad je izišao na ulicu. „Na ovakvo se djelo hoću odvažiti, a ovamo se bojim takvih sitnica!ˮ pomisli on čudno se smiješeći. „Hm!... da... sve je u rukama čovjeka, a uvijek mu izmakne ispred nosa jedino zbog plašljivosti... takav je već aksiom1 ... Zanimljivo je čega se ljudi najviše boje? Novoga koraka, nove svoje riječi boje se oni najviše... Uostalom, ja brbljam previše. Zato i ne radim ništa jer brbljam. Ali je možda i ovako: zato brbljam jer ništa ne radim. Naučio sam se brbljati za ovih posljednjih dana, ležeći dane i noći u kutu i premišljajući... o tricama i kučinama. Onda, zašto ja sada idem? Zar sam ja sposoban za to? Zar je to ozbiljno? (...)ˮNa ulici je bila strašna žega, a uz to i zapara, tišina, posvuda vapno, skele, opeke, prašina i onaj osobiti ljetni smrad, tako poznat svakom Peterburžaninu koji nije kadar unajmiti ljetnikovac - sve je to u jedan mah potreslo u mladiću i onako već rastrojene živce. Oduran zadah iz krčama, kojih baš u ovom dijelu grada ima sva sila, i pijanci koje je svaki čas sretao, iako bijaše radno vrijeme, dopunjavali su gadan i tužan kolorit slike. Osjećaj strašnog gađenja pojavi se na trenutak na finim mladićevim crtama. Uzgred budi rečeno, on bijaše osobito lijep, krasnih tamnih očiju, tamnoplave kose, viši od srednjeg rasta, vitak i stasit. Ali ubrzo zapadne u duboku zamišljenost, gotovo kao u neku otupjelost, te je hodao ne primjećujući ništa oko sebe, a i ne želeći išta primjećivati. (...)Tako je bijedno bio odjeven da bi se drugi čovjek, čak i naviknut, ustručavao po bijelu danu izlaziti na ulicu u takvim dronjcima. (...) Ali u mladićevoj se duši nagomilalo već toliko zlobna prezira da se on, uza svu svoju, gdjekad jaku, mladu osjetljivost, nije na ulici ni najmanje stidio svojih prnja. Drugačije je bilo kad se sretne s kojim znancem ili s prijašnjim drugovima, s kojima se uopće nije volio sretati... Ali kad su taj čas, bogzna zašto i kamo, provezli ulicom pijanca u ogromnim taljigama2, u koje je bio upregnut golem teretni konj, i pijanac mu na prolasku iznenada doviknu: „Ej ti, njemački klobučaru,ˮ i razderao se u sav glas pokazujući na njega rukom - mladić naglo zastane i grčevito zgrabi svoj šešir. Bio je to visok, okrugao Cimermanov šešir, ali već posve iznošen, olinjao, izrupčan i izmrljan, bez oboda i sasvim nepodobno naheren. Ali ga nije prožimao stid, nego sasvim drugi osjećaj, nalik na zaplašenost.- Ja sam to i znao! - šaptao je zbunjen. - Tako sam i mislio! To je najgadnije! Evo ovakva nekakva glupost, ma kakva tričava sitnica može pokvariti cijelu zamisao! Jest, suviše je upadljiv šešir... Smiješan pa zato i upadljiv... Uz moje dronjke treba svakako kapa, kakva god plosnata pogača, a ne ova nakaza. Nitko ne nosi ovakav šešir, primijetit će me na vrstu3 daleko i zapamtiti... glavno, zapamtit će onda, i eto dokaza. Treba tu biti što neupadljiviji...1 aksiom - tvrdnja koja se bez dokazivanja prihvaća kao istinita2 taljige - zaprežna kola koja vuče jedan konj3 vrsta - ruska mjera za dužinu, 1,06 km
Grupa 3
Pozorno pročitajte polazni tekst (treći tekst) i riješite 11., 12., 13., 14. i 15 zadatak.
Ksaver Šandor Gjalski, Illustrissimus1 Battorych Bili smo jednom u lovu pod konac veljače (zakon tada nije još nalagao lovostaje). Dan svijetao i jasan da pogodnijega ne možeš poželjeti za lov. Tanak, sitan mraz razastro se poljem, a psi to lakše tjerali zeca za zecom. Kako se uvijek, kad je sreće, i lakše gađa, naši su lugari imali za nama što i nositi. (...) Vraćajući se poslije podne k domu, veselo smo koračali, a stari nam je lugar Janko pripovijedao kroniku malne svih lovskih zgoda brezovičkih iz posljednjih pedeset godina.Uto dođosmo k zlosretnomu lugu. Starac nam Janko javi da je u njemu ogromna lisica. Kako je u nas lov na lisice osobito zanimljiv i ugodan, premda smo bili sustali, ipak se podadosmo radosno novoj zadaći. Ivanča, drugi lugar Batorićev, odredi mi dobro mjesto, baš na raskršću na malom vršku. Preda mnom sav se rasprostro daleki niski lug, sav još uspavan. Ipak, kao da se budio, pa tiho i lagodno u nekoj prelesti2 talasao od lahorenja topla i mirna vjetrića. Brezovina se bjelasala u svjetlosti duljega dana, sve drveće u šumi treptjelo, a pokoji suhi list, što je još na njem ostao, s tajnovitim je šuštanjem padao mirno, bez prestanka, bez težine, na svježu zemlju, gdje su se pokoji još posljednji ostatci siječanjskoga snijega topili od toplijega uzduha. Začas me je osvojio čar divna prizora tihe prirode te sam zaboravio lov. No blizu mene zagrakta svraka, a to je siguran znak svakomu lovcu. Brzo shvatim situaciju, pa se dadem na čekanje. (...) Znao sam da je kod mene. Začas zbilja provuče se iz grmlja ogromna lisica, a onda odskoči. Ja u taj par odapnem i ona bude moja. „Hop, hop!”; zaorim glasno i pobjedno; no prije nego mi ostali lovci uzmogoše odgovoriti, začujem kriku i viku. (...) Usred kojih pedeset seljaka, oboružanih sjekirama, kosama i batovima, stajao je Batorić sav crven i ljut. Psovao je i grozio se toj razjarenoj četi: „Vi tati, vi razbojnici, to bute vi meni platili! Navčil bum vas ja kak se Bog moli - vi tepčeta3 muška!ˮ(...) Skočim brzo do Batorića da ga odvedem jer mu se razjareni seljaci sve više primicahu. Tada saznadoh umah kako se zametnula svađa. Pred Batorićem je ležao mrtav najmiliji mu pas Nimrod, sasječen na nekoliko komada; a među seljacima vidjele se krvave sjekire.„Čakaj čakaj, stari vrag, samo još jenput dojdi na našu zemlju vu lov, sve ti bumo potukli, pak i tebe! Kaj misliš da te se bojimo i da morebiti ne znamo da je to naša zemlja? Znamo mi kaj je vu pismu i zakonu; kazala su nam gospoda vu Beču. Zel vam je presvetli kralj vaše pravice. Kaj bi nam ti zapovedal, zbacil te je kralj s tvoje komeške (županske) stolice; vsi smo sada jednaki (...).ˮ Rulja počela i još gore vikati, a Batorić od ljutosti zanijemio. Ja sam ga na silu pograbio i odveo. Bijahu to njegovi negdašnji kmetovi kojima bijaše nekoć sve i sva.1 illustrissimus - pov. feudalna titula, počasni naslov; presvijetli, velecijenjeni2 prelest - ugoda3 tepče - umanjenica od tepec: vragolan, bitanga
Grupa 4
Pozorno pročitajte polazni tekst (četvrti tekst) i riješite 16., 17., 18., 19. i 20. zadatak.
Sofoklo, Antigona
Kreont
Oj ljudi, grad nam silnom trešnjom bozi su
Potresli, al' ga opet čvrsto pridigli.
A samo vas sam glasnicima pozvao
Da dođete jer, s jedne strane, dobro znam
Da Lajev tron i vlast ste uvijek štovali,
A s druge, kad je Edip gradom vladao,
Vi njemu, a kad pade, djeci njegovoj
Još ostali ste srca vjerna jednako.
Al' otkad oni, evo, kobi dvostrukom
U jedan izginuše dan - da, proliše
Krv rukom vlastitom, na udar udarom
Uzvrativši - svu vlast ja držim otada
Jer poginulima sam rodom najbliži.
A dušu, srce, pamet svakog čovjeka
Upoznati se ne može dok nè vidiš
Gdje oko vlasti i zakona trudi se.
Tko cijelim gradom ravna, ali nè mari
Za savjet najbolji, već strah mu nekakav
Zapečatio usta, taj se meni sad
I odavno već čini da je najgori.
Ni onog kome više znači prijatelj
No vlastit zavičaj ne cijenim nimalo.
Svjedokom nek' mi bude Zeus što vidi sve
Da šutio ja ne bih kad bih vidio
Gdje propast mjesto spasa gradu bliži se.
Nit' neprijatelja bih zemlje uzeo
Za prijatelja, jer znam: ona štiti nas;
Pod njenim jedrima dok sretno plovimo,
Mi prijatelje stječemo. Po takvim ja
Načelima za sreću radim grada tog.
Pa s tim u skladu građanima sada sam
Oglasio za Edipove sinove:
Etèokla, što pade grad naš braneći
A bio je u boju junak najveći,
Nek' sahrane i čast mu svaku ìskažu
Što pokojnicima pod zemljom pripada.
A brata njegova, to jest Polìnika,
Što ko bjegunac vrativ se, svoj zavičaj
I roda našeg bogove do temelja
Popalit vatrom htjede, krvi naše se
Nasititi, nas kao roblje odvesti -
Za njega gradu evo ja proglasih sad
Da grob mu nitko ne spravi ni òžali:
Bez groba nek' mu tijelo puste pticama
I psima kao plijen, sramotu najveću.
To volja moja je i neće nikada
Čast veću imat zločinci od čestitih.
Al' tko je našem gradu odan, mrtva ću
I živa ja ga poštivati jednako.
Zbor
To tebi s neprijateljem se svidjelo
I s prijateljem grada tog uraditi.
Ti služiti se smiješ svakim zakonom
Za mrtve ko i zà nas što još živi smo.
Kreont
Čuvari zapovijedi vi mi budite!
Zbor
Daj mlađem nekom reci neka bude to!
Kreont
Al' straža stoji ondje kod mrtvaca već.
Zbor
Pa što još drugo onda ti naređuješ?
Kreont
Ne pòpuštaj ni ù čem nepokornima!
Zbor
Te lude nema tko bi mrijeti volio.
Kreont
Pa to i plaća bit će mu. Al' nadanje
U dobit često čovjeka upròpasti.
(Dolazi stražar.)
Grupa 5
Pozorno pročitajte polazni tekst (peti tekst) i riješite 21., 22., 23., 24. i 25. zadatak.
Znate li zašto su se u Varaždinu dječje cipelice uzidavale u zid kuće?
3. siječnja 2021.
U Varaždinu traje zanimljiva izložba o šošteraju ili povijesti obućarstva i cipela, a izložene su i najstarije hrvatske pancerice iz 1930-ih
Šoštar je postolar, obućar... Negdje su ih nazivali i šusterima. Germanizmi su to poput malera (ličioca) ili šnajdera (krojača). Sad kad smo to razjasnili, možemo na priču o zanimljivoj izložbi u Gradskom muzeju Varaždin, nazvanoj „Šošteraj / Priče o cipelama iz GMV-a”, otvorenoj u Starom gradu u sklopu ciklusa „Nešto staro, nešto novo”.
Nastala je zahvaljujući suradnji muzejske kustosice i više predavačice na Tekstilno-tehnološkom fakultetu (TTF-u) u Zagrebu. Šoštari su razvojem industrije otjerani na popise starih zanata, no proces oblikovanja i konstrukcije obuće u osnovi je ostao sličan. Iz muzejskog fundusa izdvojili su predmete koji govore o cehovskoj i obrtničkoj proizvodnji cipela, postolarskom alatu i priručnicima. Naravno, izložili su i probrane primjerke cipela.
- Kada smo osmišljavali izložbe za podrumski prostor Staroga grada, zamislili smo niz izložbi pod nazivom „Nešto staro, nešto novo”, kojim bismo prikazali promjene, ali i kontinuitet u umjetničkoj i obrtnoj proizvodnji uporabnih predmeta u Varaždinu i okolici. Cipele su se gotovo same nametnule kao logičan izbor za izložbu jer u Varaždinu postoji duga tradicija obućarstva, a i danas su sjeverna Hrvatska i Varaždin kraj u kojem je 80 posto obućarske i kožarsko-prerađivačke industrije. Osim toga u sklopu TTF-a u Varaždinu postoji i stručni preddiplomski studij Odjevne, tekstilne i obućarske tehnologije te Dizajn obuće. Na izložbi su predstavljeni predmeti iz cehovske baštine, umjetnička djela s prikazima obućarstva, cilinderica ili postolarski šivaći stroj, stari postolarski tronožac i alat te cipele iz fundusa, kroz čije priče saznajemo nešto o ulogama cipela, njihovoj simbolici, povijesti sporta i rekreacije, modi - kaže kustosica.
Izložene su tako i cipele pronađene između greda u podu tavana pri rekonstrukciji barokne kuće u Varaždinu nastale sredinom 19. st. Primjer su učestale prakse uzidavanja cipela, osobito dječjih zbog velike smrtnosti, u dimnjake ili potkrovlja za zaštitu kuće od zlih sila. Izdvojila je i metaliziranu cipelicu kao primjer prakse čuvanja uspomene na prve dječje korake s kraja 19. i početka 20. st.
- Prva cipelica bi se galvanizacijom prevukla bakrom i čuvala uz fotografije djeteta u vitrini - pojašnjava. Tu su i prve pancerice iz 1930-ih godina. Može se razgledati i ilustracija Pepeka Trpića, tamošnjeg „šegrta Hlapića”, koji se sa zebnjom priprema za tzv. frajšprehung, odnosno ispit za djetića koji se polagao pred majstorom. Djetići su bili pomoćnici obrtnika, kalfe ili šegrti. Izložene su i galoše koje su gospođe za blatnog vremena navlačile na fine cipele, a izuvale ih pred kavanama.
U sklopu izložbe prikazuje se i film Vedrana Hunjeka kojim se predstavlja studij dizajna obuće u Varaždinu i u kojem se vidi proces nastanka cipela u tvornici danas. Povjesnice pak pokazuju da je do prvog organiziranja varaždinskog obrtništva došlo još u 15. st., kad se spominju bratovštine, preteče cehova. Varaždin je procvat doživio u drugoj polovini 18. st. Zvali su ga Mali Beč. Cehovi su privilegije izgubili nakon reformi Marije Terezije 1872. Podsjetnici na cehove danas su cimeri, reklamne ploče i figurice iznad ulaza u obrtničke radnje. U jezgri se još može vidjeti „železni čovek” koji je reklamirao trgovinu željeznom robom ili sirena kao oznaka za trgovinu prekooceanskom robom. Izložba o šošteraju traje do 16. travnja.
Grupa 6
Pozorno pročitajte polazni tekst (šesti tekst) i riješite 26., 27., 28., 29. i 30. zadatak.
Vijenac 315, 30. ožujka 2006. Marginekologija, Razgovori
Knjiški moljac - B(l)ožidarev blog
Božidar Alajbegović autor je bloga Knjiški moljac, vjerojatno najposjećenijeg i najdinamičnijeg internetskog foruma za književnost, književni kritičar, novinar...
Jedan si od kritičara koji svoju širu afirmaciju zahvaljuju internetu. Što misliš, koliko je elektronička forma formirala tvoj kritički rukopis, bi li on bio drukčiji da si matično bio vezan uz tiskane medije?
Kod elektroničke forme nema ograničenja u pogledu opsega teksta, broja znakova ili kartica, što je redovit slučaj kod tiskanih medija (posebno dnevnih novina), koji zbog prostora za reklame ili za neke atraktivnije sadržaje od onih kulturnih zakidaju kritičare. Osim te vrste slobode internet je kao medij demokratskiji, urednici su mlađe dobi i dopuštaju slobodnije izražavanje, uporabu slenga, žargona. Pri objavljivanju na internetu autor ima i izravan uvid u posjećenost stranice, odnosno čitanost teksta, što vrlo motivira, baš kao što je često jako poticajan i kontakt s publikom koji autor na internetskim portalima, putem rubrike komentara, ostvaruje. Ne vjerujem da bi moj kritički rukopis bio bitnije drukčiji da sam matično bio vezan uz tiskane medije jer urednici tiskanih medija s kojima sam nakon afirmacije na internetu uspostavio suradnju u pravilu ne skraćuju niti na bilo kakav način interveniraju u moje tekstove.
Autor si bloga Knjiški moljac. Što kaže statistika, koliko imaš učitavanja, koliko se dugo prosječan čitatelj zadrži na stranici... broj likova koji ostavljaju postove... Razmišljaš li o sponzorima?
Knjiški moljac blog je posvećen isključivo književnosti, na njemu objavljujem svoje književne kritike. Iz drugih medija svakodnevno prenosim vijesti o knjigama, otvaram teme za raspravu, predstavljam nova izdanja te donosim poeziju i prozu domaćih autora i intervjue s piscima, prevoditeljima, urednicima. Moj blog postoji otprilike dvadeset mjeseci, a statistika kaže da ga svakodnevno posjećuje između petsto i šesto ljudi. Time sam vrlo zadovoljan, s obzirom na popularnost književnosti u nas. Uvid u duljinu zadržavanja na stranici svakoga posjetitelja nemam, ali uvidom u komentare i njihov karakter zaključio sam da je velik broj knjigoljubaca moj blog prihvatio kao svojevrstan forum na kojemu se raspravlja o temama vezanim uz knjigu. Mislim da pravila Blog.hr sponzoriranje ne dopuštaju. Sumnjam da u nas uopće i postoje mecene koje bi takvu vrstu truda honorirale. Slobodno neka me nekim konkretnim potezom opovrgnu, nitko sretniji od mene...
Fenomen bloga. Možeš li nam reći nešto više o utjecaju blogova na tiskanu književnost te, što mi je osobno zanimljivije, na pismenost uopće.
U blogosferi velik je broj neafirmiranih pisaca koji tako objavljuju prozu i poeziju te kvalitetom svakako zaslužuju pozornost, a neki od njih i ukoričenje. Među njima su i pojedinci skloni stilskim i verbalnim igrarijama i eksperimentima i čiji bi rukopisi osjetno osvježili domaću proznu scenu. No, nakladnici su nam inertni, svikli na državne dotacije i neskloni samostalnu traganju za novim imenima, pa slijedom toga blogomanija još nije ostavila bitnijega traga na tiskanu književnost. U posljednje vrijeme stvari se ipak pokreću - neki su ugovori potpisani, Naklada Zoro otvorila je natječaj za zbirku priča objavljenih na blogovima, i ona imena koja zaslužuju ukoričenje, to će valjda i doživjeti. Iako sam svjestan kreativnosti koju u mladih blogovi potiču, bojim se da bi utjecaj blogova na pismenost mogao biti negativniji nego što se misli. Svi se bjesomučno prihvatili tipkovnica, i pišu li ga pišu... a ono malo vremena što im ostaje za čitanje troše na konzumaciju blogovskih uradaka ekipe iz svog i susjednog im razreda. A knjige, nepročitane, skupljaju prašinu...
Koje blogove najradije posjećuješ?
Koga to zanima, može to saznati uvidom u linkove na mom blogu Knjiški moljac (http://ljubiteljknjiga.blog.hr). Razgovarao Kruno Lokotar
Grupa 7
II. Književnost
Zadatci bez polaznoga teksta.
Zadatci višestrukoga izbora.
U zadatcima višestrukoga izbora od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Točan odgovor donosi jedan bod.
Grupa 8
III. Hrvatski jezik
Zadatci višestrukoga izbora.
U zadatcima višestrukoga izbora od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Točan odgovor donosi jedan bod.
Grupa 9
Zadatak višestrukoga izbora s nadopunjavanjem
U zadatku višestrukoga izbora s nadopunjavanjem (58.1. - 58.5.) od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Svaki točan odgovor donosi jedan bod. U zadatku višestrukoga izbora s nadopunjavanjem (58.1. - 58.5.) moguće je ostvariti 5 bodova.
Napokon želite baciti (1.) _ nepodnošljivoj nadutosti? U tome vam može pomoći Mile Mandarić, vlasnik poznatoga slavonskog OPG-a. Domaći čaj gospodina (2.) _ čini čuda za vašu probavu! Za (3.) _ čaja potrebna vam je samo adresa (4.) _ pošte. Ne zaboravite: posebna akcija na kojoj možete kupiti dva pakiranja za cijenu jednoga (5.) _ u petak! Požurite se i ne propustite odličnu priliku!