Web stranica je u razvoju.

logo

Matura

ArhivaAlatiUpisiKvizNCVVO

Matura 2023 - Ljeto - Hrvatski jezik

Matura iz hrvatskog jezika na ljetnom roku u 2023. godini.

Čitanje, Književnost i Hrvatski Jezik

Pozorno pročitajte sve upute i slijedite ih.

Ispit traje 100 minuta.
Kada riješite zadatke, provjerite odgovore.

Želimo Vam mnogo uspjeha!

Grupa 1

I. Čitanje

Zadatci s polaznim tekstom.
Zadatci višestrukoga izbora.

U zadatcima višestrukoga izbora od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Točan odgovor donosi jedan bod.
Zadatci od 1. do 30. odnose se na polazne tekstove.
Ivan Kozarac, Đuka Begović
U Đukinu sokaku skupljaju se ljudi na divan i razgovor pred kućom čiča-Pane. (...)
Naročito ga ljutilo njihovo isticanje laka života. On je vidio iz njihovih riječi da sve njihove težnje i sva njihova pregnuća imaju jedinstven cilj u njih: dostignuti lak i lagodan život. Njemu samomu, činilo se, nije nigda bilo do toga. Njemu je bilo najvećma stalo ne ćutjeti nikakovih veza i spona na sebi, na duši svojoj, biti neovisan o ljudima, o prilikama, o selu. (...)
- A kolik’ ste vi utukli novaca, a?... Vi se tobože poirošite, pociknete bajagi raspojaso1^{1}, skoknete gajdašu, tucnete ga po ramenu, zazvečite škudama u džepu, ko da ćete sav onaj novac sasuti pred njega. A šta bude, a? Izvučete par krajcara2^{2}, šakom ih turite u njegov rog i onda se još falite, lažovi, da ste škudu dali. A kod mene?... A kod mog oca Šime, pokoj mu duši? - ciganinu na egedama3^{3} strune pucaju, flaše idu na komade, vino se rasipa ko pljusak kiše! A to je koštalo, ej! Bankama, peticama je to trebalo plaćati! - sasipava Đuka pred starce i čiče... (...)
Starci dakako vole takovo bančenje i hvalisanje, uživaju naprosto kao da ih se krunom kruni, ali ne smiju oni da popuste od svoga. I ne dadu se oni.
- E... dobro... dobro... Al, šta j’ najpotlem u tom tvome životu, e? Šta je bolje već u nas, a? U čemu je tvoj život nadmetniji, u čemu nad našim? - idu starci onda na Đuku, a on još i više orječuje...
- U čemu? - Eto! Vi ste živili - kaže im Đuka - uvjereni u duši da živite dobro i valjano jer živite kako živi vaš komšija, vaše selo, vaš kraj. Vi ste živili iz ugledavanja u druge. Da su drugi drugače živili, i vi bi. (...) Ako drugi ore, orali ste i vi, ako žanje - žnjeli ste i vi. I jeli ste tako! Na rano jutro idete bajagi u komšiluk na razgovor. A kad tamo: žena vas poslala da vidite što komšinica pravi za ručak, pa će i ona. Eto - kakvi ste. Svakom loncu poklopac, al nikad sami lonac.
- Kaki ti to onda misliš da smo?
- Kaki? Zapećkari, slabunjci, povađači, skutonoše, lutke. Kud vas tiskaju - tamo idete. A tako i marva kad joj „iške” vikneš!

- A ti... ti li si išto bolji?!
- Ne, nisam. Gori sam ja. I volim da sam. Smrt bi bila biti ko vi! (...) Vi imate mozak za drugoga, a ja za sebe... Al šta da vam pripovidam. Vi bi to čuli samo ušima. Vi što govorite, govorite da se govori, a ja - ja što govorim - govorim iz nužde, iz srca, iz života. (...) Iz trula ’rasta nikad grede - ni iz vas više ljudi. Vaš je život razmrskan, za vama je. Još vam samo smrt i - ništa više.
Ovi razgovori sve ih nekako pokunje, rezigniraju. Zamišljaju se u Đukine riječi, i, očito pod njihovim uplivom, lica im odaju nekakovu tjeskobu i nujnost. Sklad divana dakako biva rastrojen. Kao dogovorno dižu se onda i odlaze, što svojim kućama, što u birtiju. Mora da ih boli to...

1^{1} Vi se tobože poirošite, pociknete bajagi raspojaso - Vi se pravite da ste razuzdani i raspojasani
2^{2} krajcara - sitan novac
3^{3} egeda - vrsta žičanoga instrumenta

Grupa 2

Pozorno pročitajte polazni tekst (drugi tekst) i riješite 6., 7., 8., 9. i 10. zadatak.
Antun Gustav Matoš, Camao
Prođe i ljeto, a Kamenski se još ne smiri. Nedavno primi pismo koje ga još više uzruja. Majka mu onako mimogred javljaše kako je Š., njegov znanac, ubio u nekom gaju tik Zagreba mladu učiteljicu J-ovu, koju Kamenski također poznavaše jer joj roditelji stanovahu u istoj kući s njegovom majkom, i sebe. Od tog djevojčeta ostade mu u uspomeni samo blijeda, žuta koprena od lica, a na njoj se vampirski krijese velike, vlažne i ponoćne oči i ruje bolesne usne kao rumen karanfil na sirotinjskom prozorčetu. Š-a poznavaše kao veliku ćutljivicu, držaše ga kukavcem koji ne bi ni pileta zaklao, i gle - -! Ko bi, ko bi to i u snu pomislio! Samotno šumsko veče, plahi i pogureni Š. u crnim naočarima sastaje se sa crnim, vampirskim očima i strasnim usnama koje su namijenjene drugomu. Tihi stari ljubavnik pita, moli, preklinje, vuče drhtavom rukom iz džepa revolver,... ona bježi, on puca, onako kratkovid zapliće se o šiblje, crni mu naočari padaju, juri kao bjesomučnik, trza ju za dugačku vranu kosu i probije joj djevičansko blijedo čelo posljednjim kuršumom, a ona mu probija uzdrhtalo srce posljednjim očajnim vriskom... I Š. ... nađe svoje naočare, ide kući po pušku, vrati se, pali šikarjem žigice i zabada se glogom, i kupinom, padne preko crnih, vampirskih očiju i krvavih pjega i - prosvira si mozak...
  • Pa to da se desi u Zagrebu... ni u snu se ne bih tomu nadao! - I Kamenski se zabrinuo, pribojavao, pa ipak je tajno žudio taku ljubav, taku smrt!
Jedne večeri ode u svratište Metropolu svome meceni i, skidajući u predsoblju ogrtač, čuje barona šaptati kroz pritvorena vrata:
  • Ha, gospođo, ovo je moj pijanista koji vas toliko zanimaše danas poslije podne te me počastiste svojom dragom posjetom! Odmah će svirati: to će biti nešto za vas! Samo se, molim vas, ne pokazujte, jer moj „tip” pred nepoznatima svira konvencionalno, slabije.
Kamenskoga ujede u grudima. Uđe i, pozdravivši glasno domaćina, šane mu kod glasovira:
  • Našto ta komedija? Tu ima još neko. Šta se skriva iza vrata?
  • Oprostite! Ali to je neka ekscentrična, napola luda moja aristokratkinja iz Beča. Pst! Svirajte!
Kamenski sjedne uz glasovir, rastežući konvulzivno dugačke i mršave prste. Bacivši cigaretu, osjeti nježni i slatki ženski parfem iz kojega se izvije blijeda koprena, a na njoj dva škura, ponoćna oka, usnice ko krvav karanfil, a večernji suton, koji gustijaše po sobi, stane mu čisto dirati čelo kao razbarušena i meka ženska kosa. Na glasoviru opazi gospodsku bijelu rukavicu, iza zastora na protivnim vratima začu prigušeno disanje. (...)
  • Još vam jedared velim, dragi Kamenski, još vas jedared, čujete li, molim da pođete sa mnom - veli Diamant čisto promuknuv od zanosa.
  • Samac sam, u mene ćete živjeti dobro, platit ću vam koliko želite. Vi niste za koncerte, vi niste za nikakovu vrst praktičnog života. Vas će ubiti takozvana publika i moda. Vi niste da svirate na daskama!
Uto izađe ona gospođa iz svog skrovišta i sjedne pored Kamenskoga bez riječi. On se ne mače. Bijaše satrven i kao začaran. Bankar, paleći lampu, pokaza mu glavom na nju, začkilji okom i metnu sumnjivo prst na čelo. - Svjetlost povrati pijanistu, ali gospođa se nasmije i rekne toplim, prekrasnim altom:
  • Ostanite samo ovako! Ta ja te odavna poznajem.
  • I ja tebe!

Grupa 3

Pozorno pročitajte polazni tekst (treći tekst) i riješite 11., 12., 13., 14. i 15 zadatak.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
... On trči uz konjića, potrkuje pred njim, vidi kako ga tuku po očima, po samim očima! Plače. Srce mu se nadima, suze curkom cure. Jedan od onih što šibaju konja zahvati ga po licu, ali on ništa ne osjeća, krši ruke, viče (...). Jedna ga seljanka hvata za ruku i hoće da ga odvede, ali joj se on otima i opet hita do konjića. Konjić je već posve klonuo, ali se još jedanput počinje ritati. (...) Nekoliko momaka, isto tako crveni i pijani, grabe tko što stigne - bičeve, štapove, rukunicu1^{1} - i jure do kobilice što izdiše. Mikolka stane sa strane i mlati je nasumce polugom po leđima. Kljuse ispruži glavu, teško uzdahne i ugiba. (...)
- Moja je! - dere se Mikolka s polugom u rukama, krvlju podljevenih očiju. Stoji kao da mu je žao što nema više koga tući.
- Pa zbiljam, bome, nisi ti krštena duša! - dovikuju mu već mnogi iz svjetine.
Siroti dječak nije više pri sebi. Vrišteći probija se kroz svjetinu do riđuše, grli joj mrtvu, okrvavljenu glavu i ljubi je, ljubi je u oči, u gubicu... Zatim odjednom skoči na noge i izbezumljeno navali svojim šačicama na Mikolku. U taj hip ga otac, koji je već dugo jurio za njim, napokon hvata i iznosi iz svjetine.
- Idemo! Idemo! - govori mu. - Idemo kući!
- Tatice! Zašto su oni... jadnog konjića... ubili?... - jeca on, ali mu dah zastaje, a riječi mu se otimaju kao vrisak iz stiješnjenih prsa.
- Pijani su pa luduju, što nas briga, idemo! - govori mu otac. On grli oca, ali ga u prsima nešto guši, guši. Htio bi predahnuti, viknuti, i uto se probudi.
Probudi se sav uznojen, kosa mu mokra od znoja, jedva diše. Pridiže se užasnut.
- Hvala bogu, to je bio samo san! - reče sjedajući pod drvo i duboko predišući. - Ali što to znači?
Da me ne hvata vrućica: kakav ružan san!
Bio je sav kao isprebijan; u duši mu mutež i tmina. (...)
- Bože! - usklikne. - Pa zar ću ja zbilja, zar ću zbilja uzeti sjekiru i udariti je po glavi, razmrskati joj lubanju... pa gaziti po ljepljivoj toploj krvi, obijati bravu, krasti i tresti se; sakrivati se sav obljeven krvlju... sa sjekirom... Bože sveti, zar ću zbilja to učiniti?
Podrhtavao je kao list na vjetru dok je to govorio.
„Ama, što ja ovo radim?” produži uspravljajući se ponovno, nekako strahovito iznenađen. „Znao sam da to ne bih mogao, pa što sam sve dosad mučio sama sebe? Pa i jučer, jučer, kad sam išao na tu probu, i jučer sam već potpuno shvatio da ne bih to mogao... Pa što sad hoću? Zašto sam još sve dosad sumnjao? Upravo jučer, dok sam silazio niza stube, rekao sam da je to podlo, gadno, nepošteno, nepošteno... (...) Baš da i nema nikakve sumnje u tim mojim proračunima, kad bi sve to što sam smislio u ovo mjesec dana bilo jasno kao dan, točno kao matematika, bože mili, svejedno se ne bih mogao nakaniti! Ne bih mogao, ne bih mogao!” (...)
Bio je blijed, oči mu gorjele, osjećao je iznemoglost u svim udovima, ali je odjednom nekako lakše disao. Ćutio je da je već zbacio sa sebe ono strašno breme što ga je toliko dugo pritiskalo i odjednom mu bje lako i mirno pri duši. „Bože!” molio se. „Pokaži mi put, a ja se odričem one proklete... tlapnje svoje!”

1^{1} rukunica - držak; drška

Grupa 4

Pozorno pročitajte polazni tekst (četvrti tekst) i riješite 16., 17., 18., 19. i 20. zadatak.
William Shakespeare, Hamlet
Hamlet.
O, da prekruta ova put okopnjet hoće,
Rastopiti se i rasplinuti u rosu!
Ili da barem Vječni svojim zakonom
Nije zabranio samoubojstvo! Bože!
O, Bože! Kako mi se bljutav, dosadan
I beskoristan čini cijeli ovaj svijet!
Strahota! Fuj! O, to je vrt neoplijevljen;
U sjeme ide, obrastao sav u korov
I divlji drač. Da moralo je doć do toga!
Dva mjeseca tek mrtav! - ne, ni puna dva.
Izvrstan kralj koji je prema ovom bio
Hiperion prema satiru; tako ljubežljiv
Spram moje majke te nije dao da vjetri
Nebeski pregrubo taknu njezino lice.
Nebo i zemljo! Moram li se sjećati?
Ta, znala mu se dugo vješat oko vrata
Kao da želja bujaše od svoje hrane.
A ipak, tek za mjesec dana - neću na to
Ni misliti - Krhkosti, ime ti je žena! -
Tek mjesec; prije nego iznije postole
U kojima je slijedila mog mrtvog oca,
Ko Nioba, sva suzna - ona, da, baš ona -
O Bože! Zvijer što dara nema razuma
Tugovala bi dulje - pošla za mog strica,
Za brata oca mog što sličan je mom ocu
Kao što ja sam Herkulu! Za mjesec dana,
Il prije nego sol njezinih lažnih suza
Crvenit prestala je nadražene oči,
Ona se preudala. - O, grešna hitnjo, jurit
U rodoskvrne plahte s tolikom brzinom!
To nije dobro i ne može biti dobro.
Al pukni, moje srce; ja moram šutjeti!
(Ulaze Horacije, Marcel i Bernardo.)

Horacije.
Gospodstvu vašem, zdravo!

Hamlet.
Dobro ste mi došli.
Je li to Horacije - ili se ja varam.

Horacije.
On je, moj gospodaru; i vaš sluga uvijek.

Hamlet.
Moj prijatelj; taj ću naziv izmijeniti s vama.
A što mi, Horacije, radite daleko
Od Wittenberga? - Marcel!

Marcel.
Dragi moj gospodaru -

Hamlet.
Vrlo sam sretan što vas vidim. (Bernardu.)
Dobro veče. -
Zbilja, kako to da niste u Wittenbergu?

Horacije.
Ljenčarenje me spopalo, moj gospodaru.

Hamlet.
Ni neprijatelj ne bi vam to smio reći;
I nećete učinit nasilje mom uhu
Da mora vjerovati to što kažete
O samu sebi. Znam da niste ljenivac.
No, što vas vodi ovamo u Elsinore?
Tu brzo ćemo vas naučiti na piće.

Horacije.
Dođoh na pogreb vašem ocu, gospodaru.

Hamlet.
Molim te, ne šali se sa mnom, školski druže;
Znam da si došao na svadbu moje majke.

Horacije.
Da, istina; uslijedila je skoro zatim.

Hamlet.
Štednja, moj Horacije, štednja! Pogrebnim
Kolačem hladno je podvoren pirni stol.
O, da sam sreo ljutog dušmana u nebu
Prije no ugledah taj dan, moj Horacije! -
Moj otac - čini mi se da vidim svog oca.

Horacije.
O, gdje, moj kneže?
Hamlet. U oku svog duha, Horacije.

Horacije.
Vidjeh ga jednom; divan je to bio kralj.
Hamlet. Bio je čovjek; kad sve zajedno se uzme,
Vidjeti neću nikad više njemu ravna.

Horacije.
Moj kneže, mislim da ga vidjeh noćas.
Hamlet. Vidjeste? Koga?

Horacije.
Moj gospodaru, kralja, vašeg oca.

Grupa 5

Pozorno pročitajte polazni tekst (peti tekst) i riješite 21., 22., 23., 24. i 25. zadatak.
Kristina Duvnjak, O ciljevima održivog razvoja: Cilj 12. Održiva proizvodnja i potrošnja
Za početak, možemo se zapitati kakve su naše potrošačke navike.
- Kupujemo li namirnice koje potječu iz udaljenih zemalja u trgovačkim centrima dok iste te namirnice možemo kupiti na tržnici od lokalnih proizvođača?
- Bacamo li hranu ili pažljivo planiramo obroke?
- Razdvajamo li otpad i zbrinjavamo li ga pravilno?
- Promišljamo li prije kupnje je li nam neki proizvod uistinu potreban ili ga već imamo dovoljno?
Možda možemo izabrati jedan svoj postupak ili više njih koje možemo promijeniti i tako doprinijeti održivosti našeg planeta. Nije zanemarivo i da svojim pozitivnim primjerom možemo utjecati na ljude oko sebe, kao i na njihove potrošačke navike.
Stanje u svijetu poražavajuće je i zabrinjavajuće kada proučimo i razmislimo o dostupnim podatcima. Prema podatcima Svjetske agencije za hranu i poljoprivredu (FAO) čak 1,3 milijardi tona hrane baci se svake godine, skoro 2 milijarde ljudi u svijetu je gladno ili pothranjeno, dok je istovremeno 2 milijarde ljudi na svijetu pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu težinu. Ista ta proizvodnja hrane odgovorna je za udio od 22 % u nastanku stakleničkih plinova koji, kako znamo, doprinose globalnom zagrijavanju planeta. (...)
U Hrvatskoj se svake godine baca oko 400 000 tona hrane, najviše iz kućanstava, gdje svaka osoba baci 75 kg hrane u godini dana, što je manje od europskog prosjeka koji, nažalost, iznosi 92 kg po osobi godišnje. Vlada RH 2019. godine donijela je Plan sprečavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. - 2022. godine. Doneseni plan predstavlja sveobuhvatni dokument, prvi takve vrste u Republici Hrvatskoj, koji donosi popis mjera, aktivnosti i financijskih sredstava usmjerenih prema sprečavanju nastajanja otpada od hrane duž cijelog prehrambenog lanca. U narednom razdoblju saznat ćemo hoće li i kako ovaj Plan doprinijeti smanjenju bacanja hrane. Višak hrane, odnosno prekomjerno konzumiranje hrane u Hrvatskoj, i javnozdravstveni je problem jer je, kao i u Europi, više od polovice osoba starijih od 18 godina pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu masu, njih 57,4 %, od čega je pretilo 18,7 % stanovnika.
Što se tiče recikliranja i zbrinjavanja otpada, Hrvatska bilježi uistinu poražavajuće rezultate. Premda je količina komunalnog otpada po stanovniku godišnje skoro jednaka onoj u Europi (podatci iz 2018.), udio recikliranog i kompostiranog otpada (2017.) u Europi je 46 %, a u Hrvatskoj svega 24 %. Premda je cilj bio do kraja 2020. doći do 50 %, zadnji podatci govore da smo stigli do 28 %.
Osim malog udjela u recikliranju velik je problem u našoj državi i način na koji zbrinjavamo otpad. Više od 60 % komunalnog otpada u Hrvatskoj odlaže se pod zemlju (slično kao i u Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj) dok, usporedbe radi, u sjeverozapadnoj Europi odlaganje pod zemlju jedva da postoji (npr. Švedska je na 0 %, Nizozemska i Belgija na 1 %).
Da nije sve tako crno, za kraj izdvajamo i neke pozitivne vijesti iz naše zemlje. Dobre vijesti dolaze iz energetskog sektora, gdje je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji 2019. bio 24,2 %, što je malo više od svjetskog prosjeka (20 %). Kao što pogađate, radi se o energiji dobivenoj iz hidroelektrana. Udio ostalih obnovljivih izvora energije (energija vjetra, biodizel, energija sunca, geotermalna energija i bioplin) povećan je u 2019. godini na 9,7 %, no tu još postoji mnogo prostora za napredak.

Grupa 6

Pozorno pročitajte polazni tekst (šesti tekst) i riješite 26., 27., 28., 29. i 30. zadatak.
Planinarenje
Već na samom početku uspona svaki neiskusni hodač čini istu pogrešku. Osjećajući se odmoran i pun snage, krenut će brzim tempom, sve dok vrlo skoro ne stane, iscrpljen i zapuhan, hvatajući zrak. Da bi mogao podnijeti dugotrajno pješačenje i ostale planinarske napore, planinar treba biti u što boljoj fizičkoj kondiciji. Ako se obično na usponu zapušeš, prije nego te noge počnu konstantno boljeti, trebaš poraditi na kondiciji ili skidanju viška kilograma, a dotada ne idi na zahtjevnije izlete. Ako te noge zabole prije pluća, znači da si u dobroj kondiciji. U oba slučaja treba na vrijeme smanjiti tempo pa neće biti nikakvih bolova ni muka. (...)
Na čelu i začelju većih skupina uvijek treba biti po jedan iskusan planinar. Vodič pazi na markacije i brine se za tempo hoda skupine, a zadnji (tzv. metla ili gonič) brine se za one koji su zaostali u napredovanju. Promatraj stazu ispred i ispod sebe kako se ne bi dogodilo da zapneš za korijen drveta, upadneš u neku rupu ili blato, posklizneš se na klizav kamen ili zapneš za nisku granu. Izbjegavaj naslage starog lišća jer nikad ne znaš što je ispod njih.
Na strminama, gdje se to može, treba se penjati u zavojima, ne krateći stazu, jer tako bolje održavamo ravnotežu i manje se umaramo. Na mjestima gdje možeš birati između dviju staza, računaj na to da je kraća ujedno i strmija. (...)
Dugotrajno hodanje u nerazgaženim ili premalenim gojzericama ili s nedovoljnim brojem čarapa (najmanje dva para!) na nogama može izazvati žuljeve. U slučaju žulja, još prije nego se pojavi mjehur, treba zalijepiti flaster i, po potrebi, obući još čarapa. Nove gojzerice treba razgaziti na kraćim izletima. (...)
Kako bismo se u slučaju pada mogli spretno dočekati, za vrijeme hodanja ruke trebaju biti slobodne (izuzetak su štapovi). Doći ćeš možda u napast da prazne ruke gurneš u prazne džepove, ali ako nemaš i praznu glavu na ramenima, sjetit ćeš se da je to, iz istog razloga, još opasnije.
Ako ti gojzerice propuštaju vodu, na noge preko čarapa navuci obične PVC-vrećice, kako bi ti noge ostale suhe. U naprtnjači ponesi rezervne čarape. Neki planinari gojzerice špricaju sprejem za impregnaciju kože kako bi koža duže zadržala svoja svojstva. Treba, međutim, znati da gojzerice obično najprije popuste i promoče na šavovima, a ne kroz kožu.
Kočenje pri silasku poseban je napor za noge i lako se dogode padovi i ozljede. Zato se kaže da je silazak teži od uspona. Ne samo da se tako kaže, nego je uistinu tako! (...) Usredotoči se i pazi kako hodaš pri silasku. Imaj na umu da su na silasku posebno opterećena koljena i hrskavice u njima (trajno oštećenje zove se artroza, a to znači kraj planinarske karijere) te mišići (grčevi). Pogotovo izbjegavaj trčanje nizbrdo!
U trenucima kad se osjećamo slabo i iscrpljeno, za oporavljanje upotrebljavamo autotransfuziju. To nije transfuzija krvi za automobile, već položaj tijela u kojem su glava i noge blago povišene. Tako se postiže gravitacijsko slijevanje krvi prema srcu i ostalim životnim organima. Takav način odmora osobito je koristan za obnovu energije izgubljene dugotrajnim hodanjem.

Grupa 7

II. Književnost

Zadatci bez polaznoga teksta.
Zadatci višestrukoga izbora.

U zadatcima višestrukoga izbora od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Točan odgovor donosi jedan bod.

Grupa 8

III. Hrvatski jezik

Zadatci višestrukoga izbora

U zadatcima višestrukoga izbora od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Točan odgovor donosi jedan bod.

Grupa 9

Zadatak višestrukoga izbora s nadopunjavanjem

U zadatku višestrukoga izbora s nadopunjavanjem (58.1. - 58.5.) od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan.
Svaki točan odgovor donosi jedan bod. U zadatku višestrukoga izbora s nadopunjavanjem (58.1. - 58.5.) moguće je ostvariti 5 bodova.
Bliži se (1.) _, dan polaganja završnoga ispita. (2.) _, još nisam počeo učiti, sve me više muči (3.) _ i sve se lošije osjećam (4.) _ se ne mogu prisiliti da počnem. Dani prolaze, a ja još uvijek samo govorim da (5.) _ učiti i nikako da počnem.

© 2025 Matura Online. Sva prava pridržana.