Grupa 1
I. Čitanje
Zadatci s polaznim tekstom.
Zadatci višestrukoga izbora.
U zadatcima višestrukoga izbora od više ponuđenih odgovora samo je jedan točan. Točan odgovor donosi jedan bod. Zadatci od 1. do 30. odnose se na polazne tekstove.
Czesław Miłosz, Campo dei Fiori
U Rimu na Campo dei Fiori
Košare maslina i limuna,
Kaldrma poprskana vinom
I ostatcima cvijeća.
Ružičaste morske plodove
Prekupci bacaju na stolove,
Naramci crnoga grožđa
Padaju na dlačice bresaka.
Baš je na tom tu trgu
Spaljen Giordano Bruno,
Krvnik je potpalio lomaču
Sred radoznale svjetine.
I jedva se plamen ugasio,
Opet su taverne bile pune,
Košare maslina i limuna
Prekupci su nosili na glavama.
Sjetio sam se Campo dei Fiori
U Warszawi uz vrtuljak,
Vedre proljetne večeri
Uz zvuke živahne glazbe.
Plotune za zidom geta
Zaglušivala je živahna melodija
I parovi su uzlijetali
Visoko u vedro nebo.
Povremeno je vjetar s gorućih kuća
Donosio crne prnje,
Krpice su u zraku lovili
Leteći parovi na vrtuljku.
Zadizao je haljine djevojkama
Taj vjetar od gorućih kuća,
Smijale se vesele gomile
U vrijeme lijepe varšavske nedjelje.
Pouku netko može izvući
Kako puk varšavski ili rimski
Trguje, zabavlja se, voli
Prolazeći mimo mučeničkih lomača.
Netko drugi pouku će izvući
O prolaznosti ljudskih stvari,
O zaboravu koji raste
Prije nego se ugasi plamen.
Ja sam tada ipak mislio
O samoći umirućih
O tome da Giordano,
Kada se uspinjao na lomaču,
U ljudskom jeziku nije našao
Niti jednog izraza
Kojim bi se s ljudstvom oprostio,
Tim ljudstvom koje ostaje.
Već su trčali ispijati vino,
Prodavati bijele zvjezdače,
Košare maslina i limuna
Nosili su u veseloj vrevi.
I već je od njih bio daleko
Kao da su prošla stoljeća,
A oni čekali trenutak
Na njegov let u požaru.
I tim umirućim, usamljenim,
Već od svijeta zaboravljenim,
Naš je jezik postao stran
Kao jezik staroga planeta.
Sve dok sve ne postane legenda,
I tada će poslije mnogih godina
Na novom Campo dei Fiori
Bunt raspaliti pjesnikova riječ.
Warszawa – Uskrs, 1943.
Grupa 2
Zadatci 6. – 10. odnose se na ulomak iz djela Bistri vitez don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa.
Miguel de Cervantes, Bistri vitez don Quijote od Manche
Uto ugledaju u polju trideset ili četrdeset vjetrenjača, a čim ih spazi don Quijote, reče on svojemu perjaniku:
– Dobra sreća upućuje naše prigode na bolji put nego što bismo i pogodili da poželimo; jer evo vidiš, prijatelju Sancho Panza, tamo se javlja trideset ili nešto više grdnih gorostasa, s kojima sam ja nakan zametnuti boj i svima im glave poskidati, a dok ih oplijenim, blagom ćemo se njihovim početi bogatiti. Jer častan je boj i velika služba Bogu, onakvu gadnu pasminu zbrisati zemlji s lica.
– Kakvi gorostasi? – u čudu će Sancho Panza.
– Oni što ih vidiš – odgovori mu gospodar – oni s dugačkim rukama, koje će u nekojih biti od gotovo dvije milje.
– Pazite, gospodaru – odvrati mu Sancho Panza – ono što se tamo javlja nisu gorostasi, nego vjetrenjače, a što se čini da su ruke, to su krila, pa ih vjetar vitla da vrte kamen u mlinu.
– Jasno se vidi – odgovori don Quijote – da nisi vješt ovakvim pustolovinama. Ono su gorostasi. A ako te je strah, skloni se, pa se moli dok ja budem s njima bio ljut i nejednak boj.
Tako reče te obode ostrugama konja svojega Rocinantea, ne mareći što mu Sancho Panza dovikuje i kazuje da su ono na što on navaljuje uistinu vjetrenjače, a nisu gorostasi. Ali on je tako tvrdo vjerovao da su gorostasi te nije ni čuo glas svojega perjanika Sancha, niti je vidio šta su, premda im se već približio, nego se uzvikao u sav glas:
– Ne bježite, jadne kukavice, jer jedan jedini vitez navaljuje na vas.
Uto zaduhne malo vjetar, a golema se krila stanu kretati. Kad to vidje don Quijote, progovori:
– Sve da se vi razmahujete sa više ruku nego gorostas Briarej, meni ćete odgovarati.
Tako reče, preporuči se od svega srca vladarici svojoj Dulcineji, zamoli je da mu u ovoj pogibiji bude na pomoći, dobro se zakrili štitom, zataknu koplje u kariku na prsnom oklopu, potjera Rocinantea što ga noge nose, i pojuri na prvu vjetrenjaču, koja stoji sprijeda; a kad on kopljem udari u krilo, okrene vjetar krilo s tolikom žestinom da je razmrskao koplje, odigao i konja i viteza, pa ih izgruhane odbacio u polje.
Doleti mu Sancho Panza u pomoć koliko god mu magarac mogaše trčati, a kad stigne, razabere da don Quijote ne može ni da se makne: tako je on postradao s Rocinanteom.
– Bože, pomozi! – reče Sancho. – Zar ja vama, gospodaru, nisam govorio da dobro pazite šta činite, jer to su vjetrenjače koje se na vjetru vrte, a tko ne vidi šta su, valjda mu se i samom u glavi vrti.
– Šuti, prijatelju Sancho – odgovori don Quijote – jer bojni su poslovi, više nego ikoji, izvrgnuti neprestanoj mijeni; pogotovo jer ja mislim, a i istina je, da je onaj mudrac Frestón, koji mi je oteo sobu i knjige, pretvorio te gorostase u vjetrenjače samo da mi ugrabi slavu pobjede: toliko mi je on neprijatelj; ali na koncu, slabo će mu vrijediti čarolije protiv mojega valjanoga mača.
– Neka Bog učini kako može – odvrati Sancho Panza.
Grupa 3
Zadatci 11. – 15. odnose se na ulomak iz djela U registraturi Ante Kovačića.
Ante Kovačić, U registraturi
– U gavana Medonića sprema se sjajna svadba, kakva se još nije vidjela u devet župa nablizu i daleko – napusti slinu na prste i prenese je na povjesmo, okrećući polaganije kolovratom gospodarica Mandaljena, koja vazda takvim načinom započinje „uvodne člankeˮ.
– Ej, ipak je sretna Justa! Stara bogata parta... No, lica joj baš nijesu pisanica, niti vidiš da se umiva mlijekom i rumenim vinom. Bože joj prosti! Par neće biti baš nikakav! Miha je, duše mi, momak da mu premca ni blizu ni daleko... pa je i nekakvi polugospodin! – opomenu snaha Marta, ogromna seljakinja, širokih obraza, velikog, jakog i izbočenog nosa, nalik više muškarcu nego ženi...
– Pripovijedaju da je bilo ljute borbe i žestoka okršaja s maćehom Margaritom. Ona je u zadnji čas planula na te zaruke, zagovarajući domaćega slugu Stipu... Maćeha htjede i milom i silom da joj bude zetom sluga, koji zaslužuje mnogogodišnjom vjernošću i marljivošću da postane gavanovim zetom i da se priženi umah u kuću – pridoda gospodarica Mandaljena.
– He, he! Ta Margarita – pa sluga Stipe! Ne dao bog ni jednoj čestitoj ženi zla jezika... Ali o njih dvoje baš se ljudski stadoše zadijevati jezici... Ista „duga Kataˮ, koja vazda šuti i mudruje, vele da je negdje iza grma pričekala Margaritu te joj zaintačila: „Oj, stani, maćeho mlada, stani! Zašto li si to ono protiv zaruka Mihinih s tvojom pastorkom Justom? Ej, ej, pisana moja! Crvena su još lijepa tvoja lica! Obla su tvoja ramena, a kakva si istom u pasu! Skupo bi te kupio... tko te ne bi poznavao! Misliš da ja ne znam čemu ti vičeš, motaš, pleteš i zagovaraš da slugan Stipe ostane kao priženja u vašem domu?!... O, znam ja to, znam, pisana moja, tako dobro kao i ti! Ne udaješ ti pastorku nego sebe! A u gavana Medonića puno je novaca a malo pameti; zdrava pak vida ni za lijek! Mila moja, ja ću tebi baš onako pravo otkresati. Misliš li ti i nadalje kuriti i cendrati protiv zaruka moga Mihe s pastorkom tvojom, ja ću tebi pripaliti tabane da će uzvitlati dim koji će zamutiti sva naša sela u čitavoj župi! (...)ˮ Tako „duga Kataˮ, koja možda nikada u životu nije toliko najedanput izgovorila. Mali „kanonikˮ pak da je živo razmahao svoj jezik po krčmama, otkale leti zao glas brže od puščana zrna... I gazdarica Margita popustila. Stipe se odnesao iz Medonićeve kuće za kravara u gospoštiju Branovačku, i doskora će osvanuti Justina svadba s Mihom! – raščinjaše predmet snaha Marta svojim krupnim glasom, a kolovrat je lijepo slušao i mirovao...
– A Miha da neće voditi Juste u svoj dom, nego da će se priženiti k Medonićevima! I „duga Kataˮ ne dobiva snahe u kuću, već gubi sina iz kuće! No, ona se i ne bi dugo slagala sa snahom! Nije takve sunce rodilo da bi u nje istrajala dok bi zajedno pojele funtu soli! – sjeti se gospodarica Mandaljena.
– Malomu „kanonikuˮ da nije bilo pravo što je gavan tražio takvu ženidbu. Ali Medonić ne popušta ni za dlaku: – Ja ne imam muškoga djeteta! Ej, da mi je pokojnica poživjela, obdarila bi me bila i sinom! Margarita je lijepa i rumena... ali jalova! Šta ćemo? Tako hoće Bog! Možda nije Božjega blagoslova i kućnoga mira kad se nađu u domu djeca od dva braka. A u tebe je i muške i ženske djece kano šipka, pa onda ćeš lako pregorjeti Mihu! – opravdava svoju odluku gavan Medonić. A mali „kanonikˮ sažima ramenima: – Pri tome pitanju neće se lje razići naši putovi! Kad ti baš hoćeš tako i ne popuštaš, pa neka ti bude! – A u sebi on računa i snuje drugačije: – Baš je voda na moj mlin! Ta upravo bijahu to moje slatke i ružičaste nade! Ovako je Miha najbliži gavanovu imetku... a tu će se i moja kuća uzdignuti i proširiti... – Pa sve je u redu! Neka, neka! Godine su duge, a ljudski život je kratak! Vidjet će i znati tko poživi kako će još biti od te bogate ženidbe, bolje priženidbe trgovčića Mihe u masni dom gavana Medonića – završila snaha Marta, a glas joj bijaše sve krupniji...
Grupa 4
Zadatci 16. – 20. odnose se na ulomak iz drame Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže.
Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi
U taj tren ulazi barunica Castelli. Njen je ulazak u tolikoj mjeri furiozan da Leone ostaje klečeći pred Angelikom, izgubivši svaku orijentaciju. Barunica je sva deranžirana: njena je frizura raščupana, njene su kretnje abnormalne, ona je u tolikoj mjeri izvan sebe da u prvi momenat čini dojam luđakinje. Ona cvili od očaja i od srdžbe.
BARUNICA CASTELLI: Verflucht sei der Moment, wo ich diesen Schuft kennen gelernt habe! Elender Hochstapler! Mein schwer verdientes Geld, moju krvavu muku, ta je stara hohštaplerska svinja pokrala! Čitav grad telefonira lijevo i desno, ich bin beraubt worden, pa to je užasno, pa to je nevjerojatno, pa ja ću poludjeti, pa to je grozno – Schuft elender, krimineller...
LEONE ustao je i gleda tu furioznu ženu: Molim vas, vladajte se pristojno! Kakav je to način! Niste sami u sobi!
BARUNICA CASTELLI: A tako? Und so einer, wie Sie, wird mir vorschreiben, wie ich mich benehmen soll? Onaj me je stari orobio, a vi ćete me još vrijeđati? Ne samo kod Industrijalne, nego i kod Crédit Lyonnaisa, i kod Wiener Allgemeine, überall hat er mich bestohlen! Ich bin bestohlen worden, verstehen Sie das nicht? Dieses alte Schwein hat mich beraubt! Schweine seid ihr und Bagage, das seid ihr! Je li to vladanje dostojno jedne opatice? So benimmt sich eine Strassendirne, nicht eine Nonne! Das ist kein öffentliches Haus! Ich bitte mir aus, dass ein Schwein, wie Sie, so mit mir spricht!
ANGELIKA: Šarlota, za Boga miloga, umiri se, Šarlota!
BARUNICA CASTELLI: Was habe ich noch zu verlieren? Ja sam orobljena i pokradena. Mein blutig verdientes Geld hat man mir gestohlen! Was spielst du hier eine Scheinheilige? Als ob man nicht wüsste, dass du mit dem Kardinal Montenuovo ein Verhältnis hast – gehʼ, ich bitte dich!
LEONE povišenim glasom: Kein Wort mehr! Marsch hinaus aus dem Zimmer!
BARUNICA CASTELLI: Što? Ti hoćeš da me baciš van? A tko si ti u ovoj kući? Ova kuća je moje vlasništvo, tu sam ja gospodar! Ne samo da ste me orobili nego još i van da me bacite? I to zato jer ne dam dass man hier vor diesem toten Schuft da, u ovoj mrtvačkoj sobi, stvori bordel! Izvolite u jedan Stundenhotel – aber nicht hier.
Ova riječ „Stundenhotel” otvori Leoneu oči. Od toga momenta on vidi.
LEONE: Stundenhotel, naravno: jasno. Ja sam sedamnaest godina jasno gledao tko ste vi, a jutros pustili ste oko sebe tintu, wie ein Tintenfisch haben Sie sich verloren im Dunkel. Zamotali ste svoje lice od straha pred posljedicama. Kao kokoš pred jastrebom, tako ste se sakrili u svoje laži! Papiga, rafinirana papiga! Sve ono što ste vi tu meni jutros govorili, to su bile moje vlastite noćašnje riječi: i ja sam sâm sebi povjerovao.
BARUNICA CASTELLI: Was wollen Sie von mir? Der Alte hat mich bestohlen, gemein bestohlen. Svu je moju gotovinu založio...
LEONE: Sve ono svoje što ste mu godinama krali, to je uzeo natrag! Ali mi imamo druge račune: eine Person, die direkt aus einem Stundenhotel gekommen ist, so eine muss jetzt hier schweigen! Haben Sie mich verstanden? Od onog Kirman-perzera do danas neprekidno ste krali u ovoj kući! Sie haben hier zu schweigen. Jeste li me razumjeli?
Grupa 5
Zadatci 21. – 25. odnose se na tekst Lucije Vargović Prastaro jezerce na slavonskome brdu.
Lucija Vargović, Prastaro jezerce na slavonskome brdu
Sovsko jezero prema teritorijalno-administrativnoj podjeli pripada Požeško-slavonskoj županiji, a u sastavu je gospodarske jedinice Sjeverni Dilj čaglinski.
„Šumarija Čaglin s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije i lokalnim zaljubljenicima u jezero vodi brigu o očuvanju jezera”, pojašnjava upravitelj šumarije.
Jezero je s okolnim šumama i livadama 1989. godine proglašeno značajnim krajobrazom na ukupnoj površini od 68,50 ha, a dio je i ekološke mreže Natura 2000. Istočno od jezera malo je uzvišenje na vrhu kojega je vidikovac. Kompleks jezerskih uslojenih sedimenata čuva brojne fosile školjaka i morskih organizama, što je temelj nekih tumačenja kako je jezero ostatak Panonskoga mora. Dimenzije jezerca osciliraju ovisno o godišnjemu dobu, padalinama i dotoku voda iz okoline. U samome jezeru izdašan je izvor, što se može primijetiti po površinskim strujanjima na jugoistočnome dijelu jezera. Rubovi su u pojasu širine od 3 do 7 metara obrasli trskom i rogozom.
U dubljim dijelovima na tlu je zakorijenjeno podvodno bilje čiji vršci izbijaju na površinu vode pa se mogu zamijetiti mrijesnjak, raščika, vodeni žabljak, mješinarka mesožderka, žabogriz i dr. Na površini vode plutaju obična leća, brazdasta leća i vodena paprat. Najveći dio šumskih sastojina zaštićenoga krajobraza pripada klimazonalnoj zajednici hrasta kitnjaka i običnoga graba i zajednici bukve. Zanimljive su specifične zajednice hrasta medunca i crnoga jasena, zajednica obične bukve s klokočikom, a pojavljuje se i submontanska bukova šuma s dlakavim šašem.
Zbog relativno male površine jezero se ne može tretirati kao ornitološki rezervat, ali ono je ekološki važno kao utočište ptica močvarica: trstenjaka, liske, gnjurca i divlje patke. Tu obitava i desetak vrsta gmazova i vodozemaca, a od riba karas i piškor. Prirodne pogodnosti poput vode, blagoga reljefa, pristupačnosti i pogodnih klimatskih prilika, usprkos relativno maloj produktivnosti zemljišta, korištene su za poljoprivrednu proizvodnju pa je neposredno uz jezero dio šuma bio iskrčen i pretvoren u oranice, voćnjake, vinograde i pašnjake.
Zbog velike produkcije organske materije dolazi do ubrzane sedimentacije i procesa zatrpavanja jezera. Višegodišnjim je praćenjem ustanovljeno stalno sniženje razine vode jezera. Provedenim geotehničko-istraživačkim radovima utvrđeno je da litološka građa temeljnoga tla osigurava dobru održivost, što znači da voda ne ponire, već je sniženje razine vode rezultat hidroloških prilika i rasporeda oborina. Usto, i obrada zemlje izaziva eroziju i taloženje erozivnoga materijala na dnu jezera, a nedostatak drveća uz rub jezera povećava insolaciju i evaporaciju. Daljnja bi ljudska aktivnost uz ekološke uvjete mogla dovesti do potpunoga isušivanja i nestanka Sovskoga jezera. Taj je proces zaustavljen zahvaljujući stanovnicima Sovskoga Dola i članovima Odbora za uređenje jezera. Dovođenjem vode s okolnih izvora Dobri zdenac i Punirak jezero se obogatilo dodatnom količinom vode, a osim niza hidrotehničkih radova izvršeno je i čišćenje mulja. To je spriječilo zarašćivanje obale i oformljen je protupožarni pojas koji ponajviše održava Šumarija Čaglin.
Uz jezero je izgrađen zdenac u spomen Dragutinu Tadijanoviću, znamenitomu pjesniku iz Rastušja koji je kao đak posjećivao jezero, a na južnoj obali jezera izgrađen je zdenac u spomen crkvenomu kapelanu Luki Iliću Oriovčaninu koji je prvi opširnije opisao Sovsko jezero 1844. godine. Zanimljiv prirodni prostor, raznolikost šuma, biljnih vrsta šumske i močvarne vegetacije uz pejzažnu ljepotu imaju i edukativnu vrijednost, što privlači i brojne izletnike i učenike.
Prilagođeno prema: Hrvatske šume XXVIII, 321, 2023.
Grupa 6
Zadatci 26. – 30. odnose se na tekst Borisa Becka Kako se čita Soo Shi.
Boris Beck, Kako Se Čita Soo Shi
Kapitala nestaje iz naše komunikacije koja je postala digitalna i virtualna – poruke, postovi i e-mailovi pisani su uglavnom malim slovima. Ne vrijedi to samo za mlade, i ja sam podlegao duhu vremena. Veliko slovo djeluje autoritarno i teško, a malo prijateljski; verzal je služben, a mi smo kolokvijalni; velika su slova ozbiljna, kao i vremena, a treba se malo opustiti. Ima tu i još jedan problem, a taj je da veliko slovo po pravopisu slijedi iza točke, a baš su te napisane točke nezgodne. Čak i savjetnici za online dopisivanje kažu da treba izbjegavati točke jer djeluju strogo, ali ja sam došao do toga i sam: moji e-mailovi i sms-ovi završavaju bez točke, eventualno dodam trotočku. Iako se verzala klonim kao kuge, i eventualno ga koristim za početno slovo imena ako je poruka poluslužbena, još uvijek diskurs dijelim u rečenice, a za to već dugo rabim semikolon. Ni točka ni zarez, ni kraj ni predah, točka sa zarezom idealan je interpunkcijski znak za komunikaciju koja nije ni usmena ni pismena, koja ne treba veliko slovo jer nikad ne počinje, i koja ne treba točku jer nikad ne prestaje.
Kad je sedamdesetih Branislav Glumac u izdavačku kuću Mladost uredniku Otu Šolcu donio zagrepčanku, roman bez interpunkcije i velikih slova, on ga je dvije godine držao u ladici jer je mislio da je to neobjavljivo, a danas se maloslovnim mladima malim slovima obraćaju i njihovi umjetnici i brendovi. Billie Eilish pjesme i albume naziva, primjerice, don’t smile at me ili my future, a ni Spotify se ne zamara velikim slovima u playlistama. Isto vrijedi i za biznis – što krupniji kapital, to sitnija slova. adidas, airbnb, android, bitcoin, citibank, eBay, facebook, hp, intel, lenovo, mastercard, logitech, msnbc, nickelodeon, nutella, tumblr – samo su neki od logotipa ispisanih malim slovima, koji su nam toliko bliski da to i ne primjećujemo, sve dok ne pokušamo započeti rečenicu kojim od njih. Isti pravopisni problem imamo i s pomodnim riječima kao što su e-vozilo, e-javna nabava, e-savjetovanje, e-knjiga, a čak i Elektronički oglasnik javne nabave Republike Hrvatske ima službenu skraćenicu e-OJN RH. Veliko slovo kao da remeti konzumaciju – kao da ćemo mastercard karticu lakše peglati ako iz nje ne strši veliko slovo, i kao da će nam nutella zapeti u grlu ako bi počinjala s N. iPhone vas jednostavno zove da ga uzmete u ruku.
Pa dok kapital ne voli kapitalu, velika slova vraćaju se kad se oponaša engleski pravopis, u kojem njima započinju, recimo, imena dana u tjednu i mjeseci, ili pak riječi u naslovu – i to ne samo punoznačnice, nego baš sve. Iz perspektive pravopisa to je pogrešno, ali ima logike: naslovi s verzalom učestali su kad se radi o nekim marketinškim ili PR priopćenjima, a priznajmo da najava za Četvrtak ili Kolovoz zvuči autoritarnije. Možda ste primijetili da Trump voli velika slova, pa njima započinje svoje omiljene riječi kao što su Pravda, Rat i Carina. Slova više ne slijede pravila, nego govore o osjećajima: velika za krutost, strogost i ozbiljnost, mala za opuštenost, inkluzivnost i prijateljstvo. pa si vi sad mislite...
Prilagođeno prema: Vijenac XXXIII, 808, 2025.
Grupa 7
II. Književnost
Zadatci bez polaznoga teksta. Zadatci višestrukoga izbora.
Grupa 8
III. Hrvatski jezik
Zadatci višestrukoga izbora.